Matavulj, Simo - USKOK
Vjeruj mi da bi to za mene najviše uživanje bilo, jer znanje i pamet je povrhu svega. Bjeh mlad za vremena vladike Save, ali sam njekolika puta bivao uz njega i na Cetinje i na Stanjeviće, i slušao i njega i druge
— To znamo, no kad si stasao, kad si ga već stigao? — E onda mu nijesam stope izostajao! Osim što ne bjeh u Kučima i na Kčevu, nigdje ga drugo ne pustih bez sebe, pa ga još pretekoh, bjeh bez njega u Primorju.
Osim što ne bjeh u Kučima i na Kčevu, nigdje ga drugo ne pustih bez sebe, pa ga još pretekoh, bjeh bez njega u Primorju. Pa, kao da to bješe vrlo smiješno, opet se stade kidati od smijeha.
— Mislim ga odvesti gospodaru, na Vasiljev dan. I bez toga bjeh naumio poći gore toga dana. — Lijepo, vaistinu! — prihvati starac. — A mni li on ostati onamo, što li?
— Molim te — preteče ga pop, uhvativ ga za ruku. — Zar ti ne znaš za šalu?... Dakle, evo što je i kako je bilo. Bjeh poslom u Rajčevićima i tamo čuh da je Savo Markov obolio, te u povratku uvratih k njemu.
Nemam šta da praštam, nego, jeste li zadovoljni glasovima iz doma? — Srećan sam, gospodine! Nikada ovako ne bjeh srećan! Ja nemam riječi, kojima bih umio zahvaliti vam!... Molim vas, taj gospodin Žutković zna da je ovo za mene?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ja bjeh zaspao pa ovce pređoše amo. Ako ljudi nađu za pravo, neka me globe, a tvoju grdnju progutaću — to mi je te odviše za dana
“ Svi potvrdiše da je tako. Ozrinić stade prebirati za kolanom, govoreći: „Baš bjeh i zaboravio, no se sad sjetih! Donio sam nešto, kao neka ikonica šta li je, te mu ostade kod nas...
Ja, bogme, bjeh u najvećem poslu, kao što znaš. Došla pa sjela, pa otud, odovud, na kule, na vile, na medene kolačiće, svaku zavija u
Ali meni se to dogodilo, baš to na što on gađa u Cucama!“ „Pričaj vjere ti!“ rekoše svi. „Začamah tamo — radi krvi bjeh pošao — začamah tamo njekolika dana. Ja, tobožni glavar, a došao da kmetujem, častiće me, velu. I jesu, vjere mi!
“ „Dobro je rekao, bogami!“ umiješa se serdar, smijući se. „E, te ja jedi od onoga. Šta ćeš! Svako jutro bjeh tanji u pasu, dok ne pobjegoh!“ „A, a, to je bilo na javi, a ne u snu“, prihvati s mjesta medik...
„A evo što mi pišu, kazaću vi sve.“ Svi postadoše pažljivi. „Poočimu i sestri bjeh pisao dan prije no što pobjegoh iz Kotora. Javio sam im bio svoju namjeru.
Zar bi je danas porekao, pa da bi i imao kakijeh razloga za to, koje ne bjeh predvidio? Ne, moj Adolfe, to je svršeno: ja ostajem. A što sam veseo, to, tome ne znam ni sam uzroka.
„E, ja bjeh i zaboravila onoga! Ama čuješ, Pejo, grehota je opet onoga čovjeka varati, ako ću mu reći onako kao što me nauči. Greh.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
Prežde veja veselena Vo užasje bjaše, Az bjeh silna jedna, A vrag trepetaše: Ninje že be silna V pljenjeni jedina Sježu plačja gorko.