Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Ikonija joj zaviri u oči, pa onda pogleda na stranu kuda Marine oči bjehu upravljene: — Dud? — reče ona. — Šta? — Gledaš u dud? Mara se slabo nasmjehnu: — U dud i svuda!
Matavulj, Simo - USKOK
suh starčić, s vlasuljom i trorogljastim šeširom na glavi, ogrnut mletačkom kabanicom, nabadaše tankim nogama, na kojima bjehu zategnute svilene, bijele bječve do koljena. Ostali vijećnici, mlađi ljudi, bijehu u novoj francuskoj nošnji.
Eto, imađasmo posla s Francuzima, Rusima, Inglezima i Crnogorcima, i svi bjehu pitomiji! Drugi trgovac dodade: — Vjere mi, sad viđu i velju da bi za nas trgovce — a, bora mi, i za pomorce i za
Ljudi znatni iz raznih nacija, čija su imena većinom danas u istoriju, bjehu im izbliza poznati, te pominjahu: vladiku Petra І; serdara Sava Plamenca; Sava Petrovića, brata vladičina; Vuka
— To sam znao! — prekide ga Ivanović, smijući se prezrivo, i otide kući. Ostali bjehu zadovoljni predomišljajem kontovim.
Vijećnici već odavno bjehu oguglali te njegove napade, te ga ostaviše sama na trgu... U to doba, iza visokog brda prema Kotoru sinuše prvi
Ali čovjek misli jedno, a bog drugo, a božja je najpreča! Ne izgubiše Srblji na Kosovu što ne bjehu junaci, no što im bješe suđeno!
Ljudi, osim kneza, nošahu u torbama kupljeni žitak; ženske, osim Milice, kneževe kćeri, bjehu uprćene vrećama; one tri iz drugih brastava nošahu golema bremena, jer, po naruci, pokupovaše što Božiću treba, gotovo
Nijedan od te trojice ne bješe još „mrčio puške“ protiv neprijatelja, jer bjehu gotovo djeca, za vrijeme pošljednje vojne; ali, na žalost, sva trojica se ogledaše u međusobicama s Bajicama i tu se
Među njima bjehu Gôrde i Kiće, lijepe nevjeste Markiše Stevova i Pera Purova. Lijepo je vidjeti Crnogorce i Crnogorke kako se žustro,
Knez, jednako u se udubljen, pruži Krcunu čibuk da mu po drugi put napuni lulu i ukreše. Njih trojica starijih ne bjehu silazili u Kotor otkad ga konačno zauzeše ćesarovci. Pop očekivaše da knez pripali, pa da zapodjene razgovor o tome.
Svi bjehu nezadovoljni tim odgovorom. Pop samo odmahnu glavom. Brkonja takođe to učini, pa reče: — Tô jest, kneže! Velika je ćesar
U taj mah vjetar jače zazvižda. Umukoše. Primicahu se ka Krscu. Bjehu u stravičnoj dubodolini. Kad vjetar utoli, započeše padati krupne pahulje snijega, a zatutnji planina od njekog silnog
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Jazavac: — Baš dobro! Pođu lisica i jazavac dalje, i, šuljajući kojekuda, naiđu opet na strvinu, đe bjehu i gvožđa zapeta. Nesrećna se lisica opet uhvati u gvožđa. — A sad, jazo, šta ću od života? — zapita lisica jazavca.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
i trijumfa dični v'jenac, da mu krasi glavu smjelu. Al' heroju topolskome, Karađorđu besmrtnome, sve prepone na put bjehu, k cilju dospje velikome: diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši, iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj
Kakav narod bješe na te strane? VOJVODA DRAŠKO Kakav narod, pitaš li, Rogane? Kâ ostali — ne bjehu rogati. KNEZ ROGAN Znamo, čoče, nijesu rogati, no bjehu li zgodni i bogati?
Kâ ostali — ne bjehu rogati. KNEZ ROGAN Znamo, čoče, nijesu rogati, no bjehu li zgodni i bogati? VOJVODA DRAŠKO Bješe, brate, dosta lijepijeh, a grdnijeh deset puta više; od bruke se gledat ne
Bogatijeh bješe pogolemo; od bogatstva bjehu poluđeli, đetinjahu isto kao bebe. Svi nuglovi punani praznovah; mučahu se, da im oči prsnu, da oderu koru leba suha.
Ne boje se česti ni poštenju, tek da steku da se kami rane. KNEZ JANKO Bjehu li im kakve kuće, Draško? VOJVODA DRAŠKO Bjehu kuće na svijet divota!
KNEZ JANKO Bjehu li im kakve kuće, Draško? VOJVODA DRAŠKO Bjehu kuće na svijet divota! Ama bješe muke i nevolje: ćeskota ih nesretnja davljaše, smrad veliki i teška zapara, te nemahu
A on me je bratski dočekao, vodio me svuda po Mletkama. VUK MANDUŠIĆ A bjehu li junaci, vojvoda? VOJVODA DRAŠKO Ne, božja ti vjera, Mandušiću! O junaštvu tu ne bješe zbora.
VOJVODA DRAŠKO Ne, božja ti vjera, Mandušiću! O junaštvu tu ne bješe zbora. Nego bjehu k sebi domamili, domamili pa ih pohvatali, jadnu našu braću sokolove, Dalmatince i hrabre Hrvate; pa brodove njima
SERDAR IVAN A sudovi bjehu li im pravi? VOJVODA DRAŠKO Bjehu, brate, da te Bog sačuva! Malo bolji nego u Turčina. Bješe jedna kuća prevelika u
SERDAR IVAN A sudovi bjehu li im pravi? VOJVODA DRAŠKO Bjehu, brate, da te Bog sačuva! Malo bolji nego u Turčina. Bješe jedna kuća prevelika u kojoj se građahu brodovi; tu hiljade
Malo bolji nego u Turčina. Bješe jedna kuća prevelika u kojoj se građahu brodovi; tu hiljade bjehu nevoljnikah, svi u ljuta gvožđa poputani, te građahu principu brodove; tu od plača i ljute nevolje ne mili se uljesti
Jedni sužnji bjehu prikovani u putima na velje brodove, te vozahu po moru brodove; tu ih letnje gorijaše sunce i davljahu kiše i vremena,
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Pomamio se!“ rekoše drugovi iza njega, jer oni ne bjehu čuli one riječi. „Pomamili smo se svi!“ viknu konte, okrenuv se živo i prišavši k svojima.
„Ta gdje nam je pamet, nije li im danas Badnji dan!? Apostoli Hristovi, kad se duh sveti izlio na njih, ne bjehu, možda, više začuđeni od kontove družine toga časa.
Ono jest „konj do konja, junak do junaka“, ali konji bjehu natovareni drvima, sužbinom, perjadi — i drugijem stvarima što seljaci lacmanima prodaju; a do junakâ bješe dosta i
Jedino ozbiljno bjehu „puške! duge put nebesa što se koče“, puške, vjerne druge Crnogoraca (a u ono doba i Primoraca).
vidite, napustismo naše stare običaje pa i sreća ostavi nas“, to govoreći, značajno pogleda svoje drugove, koji svi bjehu ošišani, bez vlasulje, u širokim pantalam francuskim.
Nije šala toliki narod, taki pazar! Od principova vremena toga ne bi, jer bjehu mutna vremena, da se slabo i znalo kad je Božić a kamoli da ga je ko slavio!
Bijaše to momak od dvadeset godina, visok, tanak, bjeloputast; smeđa naustica tek ga se hvatila; oči mu bjehu krupne, plave, a gledahu milo. Ele, u punom smislu riječi, lijep momak.
Dvojica, Marko i Petar, bjehu rođeni sinovci serdarevi, djeca nekog mu mlađeg brata te je davno poginuo u Dugi. Njih smo već pomenuli u početku ove
Osobito krupne, plave mu oči bijahu pune živosti. Duguljasti obrazi i nos. Držanje i pokreti mu bjehu određeni. Vidjelo se na prvi mah snažna duša u snažnu tijelu.
Na nogu mu bjehu dokoljenice i crnogorske gaće; na grudima džamadan od crne čohe, a opasan bješe crnijem pasom. Ćelija bijaše prostrana
U čas muževni gorštak preruši se u smjerna kaluđera: „oblečetsja v novago čelovjeka.“ Zatijem priđe k vratima što bjehu u duvaru, te hrbatom od srednjega prsta zakuca na njima. „Ivo!“ zovnu starac. „Čujem Gospodaru!
Ljudi, jedan za drugim, siđoše niza stepenice i uđoše u crkvu. To bjehu oni Crnogorci za koje je jutros Gospodar đakona pitao. Bilo ih je osam.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
uzanj stane ih bleka, i to bješe znak kao da ga odvrate od te misli da se ne bi i on jagnjetom provrgao, a one glave što bjehu osječene i na kočiće pobjene u redu poče svaka suze prolijevati.
otkupljenik a mladić sustopice za njim, dok tako dođu u nekaku goru, kojoj vrh do mjeseca doticaše, a listovi joj zlatni bjehu a stabla srebrna, a usred nje viđaše se veliki plam i dim od ognja.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Stipan izvuče iz bisaga jednu guku, zavijenu u hartiju, koju odmota. Bjehu tri pečene pastrmke. Zatijem izvadi desetak jaja, jedan sirac, prijesnu pogaču, viljušku, nož i čašu.
Bakonja priđe k ocu sa voštanicom, te obojica otidoše ka bačvama, koje bjehu iza razboja. Svijeća se ugasi, te Kušmelj reče: — Zapali je jopet, vrag je odnija! — Odnija ti pamet, beštijo muška!
Taa-ko? — reče stric ne gledajući ga i krenu se pred njim, malo brže. Bakonji bjehu prionule oči uz manastir te se prepade kad mnogi glasovi zagrajaše: — Vazda Isus i Marija, fra-Brne!
Dvojica samo bjehu mršavi ljudi. — A je li ti to sinovac? — zapitaće ponajstariji, dignuvši naočare s nosa na čelo. — Jeto jest...
Duž trijema vrata od ćelija i od drugih suvota bjehu nejednaka i različito obojena. Između jednih i drugih bjehu izdubljene panjege, a u njima se nahođaše svetiteljskih
Duž trijema vrata od ćelija i od drugih suvota bjehu nejednaka i različito obojena. Između jednih i drugih bjehu izdubljene panjege, a u njima se nahođaše svetiteljskih kipova, polupanih lonaca, krpa itd.
Bakonji sredine hljeba da žvaće, pa ga svjetova da legne, što Bakonja i učini odmah, pa brzo zaspa, iako mu se još ne bjehu osušile suze na obrazima. Grgo ga ostavi tako puna dva časa, pa ga onda odvede u crkvu.
Pogleda svuda oko sebe, i učini mu se da su brdeljci i stabla i kukovi, i sve stvari što mu bjehu pred očima njekako kao zamišljene i ozbiljne, kao da sva priroda osjećaše e je nastao časni post, doba kajanja i velikih i
Svi sačekaše dokle on prepliva, dok se obuče i otide u selo. — Bliži prekovođani, kako već vidjesmo, pošli bjehu za Srdarom i Bakonjom niz vodu.
Ispred sv. Jeronima bješe takođe odnijelo sve, ali njega ne bjehu lupeži nagrdili. — Vidi se, da su imali rišpeta, jer je bradat, kâ kakav njiov kaluđer! — reče Vrtirep.
Ajmo tamokarce. Riznica se izbočila u groblje, a ulazak je u nju iza glavnog oltara. Svuda naokolo bjehu starinske skrinje od orahovine, pune crkvenijeh stvari i haljina; skrinje bijahu obijene i ispremeštane.
Pošto se svi obrediše gledajući kroz prozor, vratiše se da pregledaju i ostala tri oltara, koja bjehu poharana i oskvrnjena kao i ostali. U tome ih zateče podne. — Šta ćemo sad? — pita Vrtirep...
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
horenje muzike i pjenije besmrtnih likovah počelo se bješe utišavat; već bijeli nebesni polkovi sve mostove bjehu napunili sa svojijem divnijem masama; svak se svome povraćaše stanu, neki pješkom, a neki na krila: nepregledne
sve krasote koje biće ima i um tvorca sjajni, bespredjelni koje vidi u carstvo svjetlosti pod tom krunom bjehu okrunjene, na tom licu bjehu izražene u sjajnosti svetog sovršenstva.
ima i um tvorca sjajni, bespredjelni koje vidi u carstvo svjetlosti pod tom krunom bjehu okrunjene, na tom licu bjehu izražene u sjajnosti svetog sovršenstva. Plan nebesah pred sobom gledaše i prelesti pravilnoga vkusa.
Bješe sveta kruna mirodavca svojim vidom nebo ukrasila, bjehu njenim plamom veselijem uzigrala nebesna svjetila i srebrne struje besmrtija.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
On ti se naljuti, zapovjedi da mu se spremi ručak od, mesa, ali, čim prvi zalogaj poje, skoče dvojica ljudi (to bjehu njegova dva brata, koji isti ovaj čas oživiše) te ga ubiju, uzmu konja, zlatnu jabuku, očev trs i djevojku, pa bjež̓
Jazavac: — Baš dobro! Pođu lisica i jazavac dalje, i šuljajući kojekuda, naiđu opet na strvinu, đe bjehu i gvožđa zapeta. Nesrećna se lisica opet uhvati u gvožđa. — A sad, jazo, što ću od života? — zapita lisica jazavca.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
— Da vam pričam. To je taman kao ono kad se čobani, pazeći stoku, bjehu okupili oko vatre, pa razgovaraju o vuku. Jedan veli: „Da sada dođe, ubio bi' ga iz puške kao zeca.
Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ
Ćerim gleda, pa tek vrti glavom... PRVI TURČIN: Ti kako sudiš, to bjehu prerušeni hajduci? A tako mi i Osman kazuje da je baš glavom Stanoje dohodio... TREĆI TURČIN: A dakako!...
Šantić, Aleksa - PESME
! A majka vaša zamlja vam je ova; Bacite pogled po kršu I polju, Svuda su groblja vaših pradjedova. Za ovu zemlju oni bjehu divi, Uzori svijetli što je branit znaše, U ovoj zemlji ostanite i vi, I za nju dajte vrelo krvi vaše.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
da bješe vojevoda Janko, ma ne bješe konja Jankovoga; kâ da bješe Starina Novače, ma ne bješe konja Novakova; kâ da bjehu dva Podrenovića, ma nemaše konjâ njihovijeh; kâ da bješe Banović Sekula, ma nemaše konja Sekulova; kâ da bješe dijete
Ima otad sedam godinica, već ovuda nijesam prošao“. Istom oni u besjedi bjehu, dok se pramen zapođede tame vinogradu uz ravno primorje.
besjedi Vladeta vojvoda: „Ta ja prođoh kroz Kosovo ravno, i ja viđeh devet Jugovića i desetog starog Jug-Bogdana: oni bjehu u pola Kosova, krvave im ruke do ramena i zeleni mači do balčaka, ali su im malaksale ruke sijekući po Kosovu Turke“.
Ta ljepši si od mene đevojke!“ Tek što oni u riječi bjehu, stade zveka mermerli-kaldrme, eto ide paša sa Zagorja! Kad opazi dilber Ikonija, zatvori se mlada u riznicu; Grujo
Na Pocerju pokraj vode Save, onđe bješe Obilić Milošu, vezir bješe slavnome Lazaru. Na onome Biogradu stojnu, onđe bjehu dva Jakšića mlada: Jakšić Dmitar s vojvodom Stjepanom.
Na Cetinji, na vodi debeloj, onđe bjehu dva bega golema: Ivan-bego i s njim Obren-bego, obadva su Turci poturčili. Na onome lomnu Šekularu, onđe bješe Petar
Na Prilipu, gradu bijelome, onđe bješe Kraljeviću Marko. Pa ču l’, sele, Margita đevojko! Sve to bjehu naše vojevode, sve su bili, pa su preminuli: koji, sele, oni počinuše, a koji li oni izginuše; danas toga nema ni
Pod planinom konak učiniše, tuna Turci za tri biše dana, dokle dobre konje odmoriše, pa pođoše vrhu na planinu. No kad bjehu na pola planine, ali sjedi Kostreš harambaša, hajduk sjedi na drumu široku, tanku brešku drži preko krila, pa on gleda
rukopisu kaže se za Akira kad je izišao pred cara: „obrve mu bjehu obrasle kako u divjaku, a nokti bjehu kako u divjaka orla, tijelo mu se biješe s prstiju (tj. s prašinom) pomiješalo“.
rukopisu kaže se za Akira kad je izišao pred cara: „obrve mu bjehu obrasle kako u divjaku, a nokti bjehu kako u divjaka orla, tijelo mu se biješe s prstiju (tj. s prašinom) pomiješalo“.
braćo moja, do dva pobratima; eto dolje pod bijelom kulom, tu imaju tri konja viteza; ta onome Biogradu stojnu, onđe bjehu dva Jakšića mlada), razna ponavljanja (u jednom stihu, u dva ili više stihova, na raznim mestima u stihu), neobičan red