Upotreba reči bježala u književnim delima


Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

izgubim se ja od svog komšiluka, od našeg svijeta, pa ću ti, onako s noge ća uogu, zgoditi nekud čak u Dalmaciju. Bježala sam, jadna ti sam, sve dok me nije dočekala voda. — Do mora, bako? — Tako je, kokice moja ćubasta.

Popović, Jovan Sterija - POKONDIRENA TIKVA

EVICA: Zaboga! (Oće da pobegne.) RUŽIČIĆ (uvati je za ruku): Heleno, stani! Tako je Dafna bježala od Apolona, i pretvorena bila u lavr koji se stihotvorcima na dar daje. EVICA (otima se): Ako boga znate, pustite me.

Ćipiko, Ivo - Pauci

— Mašo — veli joj, — što me ono osramoti?... Sagriješila si se što odbježe ludo dijete ... Čuješ, bi li sada bježala? — Ne bih! — odgovori žena i nasmija se jako, razuzdano.... — Ne bih! — ponovi.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Svuda se ta nađe — progunđa Mačak. Lunja se oprezno izvuče iz hodnika u dvoranu, obrisa lice i mirno objasni: — Bježala sam iz škole ovamo u Gaj, pa upala u jamu u ponor. — Kad si upala? — nepovjerljivo zaškilji Mačak. — Maloprije.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti