Matavulj, Simo - USKOK
Ponjekad, u lijepoj noći, veličanstvena priroda blažaše ga i buđaše mu klonulu srčanost. Tada mu se činjaše sve lako i ućutkivaše ponos.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Pa i da nije toga, vrnuti se neću nipošto, nikad, ni za kakvu...“ „Neka, neka... kako uzoćeš moje dijete!“ blažaše ga serdar, pa da prevrne govor na drugo, zapita: „Ama kako veliš da je taj čovjek iz tvoga mjesta, a ne zbori onijem