Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
Nije ona kriva... ja sam. U taj par ču se napolju vrisak i vrata se naglo otvoriše. Na pragu se pokaza Mara, blijeda kao smrt, ubijena kišom i vremenom sva mokra, a raspletene joj kose pale niz pleća.
Matavulj, Simo - USKOK
Tako se zadugo vrzao kao u njekom zanosu, kao mjesečar, dokle joj se najposlije ne primače. Ona se odvoji i priđe mu blijeda, oborenijeh očiju. On joj šapnu: — Milice, dušo moja! Milice, srećo moja!...
to bjehu: Jole Rakov i Gruban Stijepov, obojica golobradi, stidljivi, kao djevojke; od nespavanja i sustalosti oba bjehu blijeda, lomna. — Da ne bjeste zaspali — zapita vođ.
Jankova glava blijeda, pod zamršenom kosom, prema slaboj svjetlosti od ognjišta, viraše ispod pokrivača. Djevojka donese stolovaču, sjede na
Svi se Janku obradovaše, ali se u sebi čuđahu videći ga blijeda, utonulih i zažarenijeh očiju. Zid s lica i naličja bješe već gotov, a lastavice malo što nedovršene.
Milićević, Vuk - Bespuće
Mala, blijeda svjetlost rasipa se po sobi; mlaz svježine i hladnoće udara spolja; tanka magla prekriva polje i rijeku; naziru se sura
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
I on uđe pogružen. U istom onom uglu gdje se on prvom smjestio bio, stajaše ona cura, blijeda u mrkoj aljini odjevena. Ona gospoda i gospođe rukovaše se s njim isto preko volje, djevojka ga samo poglednu, ali
Čas bi planuo te rasvijetlio čudan prizor. Glava ranjenikova viraše ispod pokrivača, te onako blijeda i ispijena, a prema trenutnoj, blijedoj svjetlosti, činjaše se kao da je odsječena.
Serdar je viknu. Ona izađe. Zbilja bijaše blijeda. Adolf joj stište ruku, po njemačkome adetu, i pogleda je značajno. Ona se zacrveni.
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
ali... — Ajde, brajo, Jure, ajde kući, živ bija! Ajte svi, i onako je već kasno! — prekide ga Osinjača, blijeda kao krpa. — Ali... triba da kažemo da mi nismo kajeli... — A šta kajeli, šta kajeli, gubo pijana?
opaltu, okrete konjem dva-tri puta i učini da se propne, tako da se svijet razbježao, a duvandžika istrča pred vrata sva blijeda. Bakonja, smijući se, skide kapu prema njoj, pa odleti u sav trk.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Gleda je bolje, i lijepo mu se čini da je uvela i blijeda u licu. A on ju je, u časovima sjećanja na svoje krše, zamišljao zgodnu i snažnu.
— Malo sam spavala, — tuži mu se. — Život mi je slomljen, kao da sam najteži posao radila... — Vidi se, blijeda si... opazi on. — Ali svejedno, ubrzo ćeš se pomoći, prevrne na šalu, pa nastavi: — 'Ajdemo dolje da štogod popijemo!
Ćipiko, Ivo - Pauci
snijega, a oči što govore zaigraše sjajem u kojem kao da se sakupila sva toplota mladih života, pa ni olovasto nebo ni blijeda snježana boja nije mogla da savlada u njima mladićke vatre. —Neće mene tvoji, — posumnja Devojka, — traže prćijašicu!...
A Radi se učini da sada ne gleda svoga gospodara pred sobom, već nekakva debela čovjeka, blijeda u obrazu, otpuštena podvojka, i bi mu odvratno, gadno, i, okrenuvši glavu, pljune nastranu. —Je li sve? — ponovi gazda.
ZA KRUHOM I Spustila se noć. Blijeda mjesečeva svjetlost kosimice razasiplje se i leluja po morskoj pučini; čini se k'o da se s nje neprestance u vazduh dižu
Šantić, Aleksa - PESME
Sama, u providnom velu Od srebrne magle, ona stoji tako Blijeda i tužna. I dok vjetar lako Pramenove zlatne mrsi joj po čelu, Njezin pogled bludi preko mrtvih strana, Daleko po
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Poslije kratkog vremena, ona se pojavi među djecom, tiha kao mjesečar, blijeda i bijelih usana. — Djeco, počeo je rat! Jutros je Beograd bombardovan.
Tiha i blijeda, Lunja je ćutke gledala za kolonom. S njom su, možda zauvijek, odlazili oni koje je najviše voljela u životu.