Matavulj, Simo - USKOK
Milica ustade i užasnu se vidjevši da mu je čelo namršteno, oči otvorene, a usne blijede. Ona se sjeti da je ocu tako dolazilo poslije pogibije Milunove. On sjede i stade vikati: — Ha, udri, za krst časni!
Domaćica stade umirivati muža, a njih dvije s lučem otidoše k ranjeniku. Dva rumena kolutića pokrivahu blijede jagodice Jankove, oči mu gorahu, usne drhtahu. Joke mu stavi dlan na čelo.
Ćopić, Branko - Čarobna šuma
Sunčeva majka u dvoru prede, vreteno sjajno u ruci pjeva, unuka traži u zore blijede srdita baka Mjesečeva; niti je sluša, niti je pita, čitave noći po nebu skita.
U Mačka lula veća od glave, šalvare turske od svile blijede, odbija muški dimove plave i čudne priče prede li, prede: „Pođem ti jednom, delijo stara, u lov sa mačkom Pekmeza
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Nebeskijem svodom šetaše pun mjesec, rasipljući kroza tišinu svoje blijede zrake. Kao dječica kad umaknu domaćem zaptu i oku starijih, pa se na osami gdje razasnu i maha daju svome nagonu za
Ivana stala čelo nogu mu, a Milica i Stana sa strana; sve tri blijede i zabrinute ne skidahu pogleda s ranjenika dok se vidar ne bi ispravio, a onda njihovi se pogledi steci na lice
Janko se malo-pomalo pribra i uprije zenice put nje. Dva rumena oblačića, u taj mah, pokriše mu blijede jagodice, a blagi osmjeh zaigra mu na obamrlim usnama. Njoj zadrhta luč u ruci. „Janko, kako si?
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
tuča neobdjelanoga; po njega je okean veliki smolne smradne vode zauzeo, koja kipi s užasnom ljutošću, pružajući blijede plamove, smrtne strave i vida punane, s plamovima kola dima smradna, te miješa mrake sa bljednošću.
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Mlade klice mučno prorastaju pokrov sagnjilih otkosa što na njima tište, probijaju se na svjetlost, još blijede, treptave u suncu.
Ćipiko, Ivo - Pauci
On sluša daleke glasove, vapaje i čežnje, i u njemu budi se sijaset misli, nu sve su blijede i rasplinjuju se kad pomisli na sutrašnji dan. Marija zauvijek odlazi!...
A natakao crne naočare, pa upr'o očima u svjedoke koji postupce blijede. A bilo je za prsnuti od smijeha... — Pa?— upita doktor.
Braća gledaju jedan u drugoga i očigledice blijede. — Mi nismo ništa zla učinili; nismo, tako mi ovoga sunca ča nas sve grije! — reče mlađi jecajućim glasom.