Matavulj, Simo - USKOK
Najzad, istijem redom, uputiše se ka zasjedi. Četnici kao da već i ne disahu, postadoše blijedi, a oči im usijane. Prednjak, sredovječan, žilav čovjek, već minu ispred dževerdara vođeva, a ovaj ne oglasi napad.
Milićević, Vuk - Bespuće
Tako on stoji nepomično, prazan od misli, dok tanka jutarnja svjetlost ne počne da blijedi noć; kad zatitra magla, kad stanu da se jasnije razabiru kuće, kad započimlju da se čuju glasovi života koji se budi,
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
sinko, lijepi vladiko, samo sobom noćas je veselo, a dušu sam natopio kapljom, pa se stara igra povrh vina kâ blijedi plamen po rakiji. To mi katkad starcu budi kosti, spomene ih na mlade godine.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
“ 9. ZET U PUNICAMA. Vjeri se jedan vrlo mršavi i u licu blijedi mladić, a pri tom i vrlo fališa. Imao je jednoga slugu kojega je naučio, da kadgođ bi se on što pred kim falio o čemu,
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
A kad sam stupio napolje, njena važnost stala je naglo da blijedi: u sve širim spiralnim krugovima, kao da odvija zavoj oko moje glave, bumbar „ništovne žaobe” odlijetao je dalje.
Svaki autentični lirski treptaj tu postaje nečujan, svaki istinski lirski glasić blijedi, postaje bezbojan. Pa zato, da bi se on ipak na neki način čuo i osjetio, tako dekoloriranom lirskom glasu pridaje se,
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
I tako ga otpusti kao pravoga vrača. ZET U PUNICAMA Vjeri se jedan vrlo mršavi i u licu blijedi mladić, a pri tom i vrlo fališa.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
Mjesečeva svjetlost blijedi i zvijezde trnu: neopazice iza svijetle noći javlja se dan. Ali ga čeljad u sebi lijepo osjeti, a kad lađa uđe u tjesnac
Ćipiko, Ivo - Pauci
I neko vrijeme gledaju se... U snijegu pod natuštenim olovastim nebom, izgledaju im obrazi blijedi, prljavi, ali kad se jedno drugome nasmija, zabijeliše se jaki zubi jače od snijega, a oči što govore zaigraše sjajem u
mjesečeva svjetlost kosimice razasiplje se i leluja po morskoj pučini; čini se k'o da se s nje neprestance u vazduh dižu blijedi tanki plamenčići, koji negdje u visini iščezavaju. Valići zapljuskuju obalu, more žamori...
Vjetar fijuče oko golih grana, blijedi sunce, i domalo spustiće se zimski suton. Dvorištem razlijega se divlji kikot mladosti.
Drhtavom rukom, maramom obrisa ih. Hoće silom da se osvijesti, no zaludu. Magli mu se... U svjetlosti ljudi se protežu blijedi — kao sjene igraju mu pred očima. Gleda njih i nju. Je li to ona? Izgleda da je prepolovljena; i svi su u dvorani jednaki.
Prostor obasjava lojenica, a raznovrsna roba, kako mu drago razbacana, jedva se nazire. Blijedi žižak drhti pred Gospinim obličjem, okićenim cvijećem od išarane hartije, Uto prođe Jure i uniđe u dućan.
Da mu bude lakše, gledao je s vrata ljude kako se žure kući. Najposlije iza sebe os jeti svjetlo nažgane svijeće. Blijedi trag dopiraše do na put.
— Kako namirili? — priupita i ne skida pogleda s njega. Cirilo blijedi i krišom pogleda u staroga Antu. — Dakle ste se namirili? — javi se sudan. — Pa dobro! — i nasmije se.
Poslužitelj užeže; blijedi plamičak drhti i blijedi u punoj svjetlosti dana. Svi se digoše. Zamjenik državnoga odvjetnika približi se braći i
Poslužitelj užeže; blijedi plamičak drhti i blijedi u punoj svjetlosti dana. Svi se digoše. Zamjenik državnoga odvjetnika približi se braći i skide crne naočare, zbliza,
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Iz hodnika, još bliže njima, dođe odgovor. — Ja sam, zar ne vidite. Dječaci se zgledaše blijedi nešto od straha, a nešto od odblijeska sa zidova. Krug svjetlosti njihove lampe oprezno poće u dubinu hodnika.