Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
stari šamdud sa račvastim kožastim stablom, a do same kapije binjektaš koji je bio istina propao u zemlju, ali mu se još blještalo njegovo mramorno teme. Sve to njega još više uplaši.
Njeno sasvim razvijeno, kao od mra-| mora rezano, raskošno telo, iznojeno, okupano, blještalo je i prelivalo se u lepoti i punoći. Baba Simka ju je kupala.
Stanković, Borisav - GAZDA MLADEN
Ali kad bi noć bila obasjana mesečinom, videlo se sve. Dvorište blještalo. Po bašti šuštale senke i lelujalo se lišće a gore čardak sigurno se još jače belio.
Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE
Kako je sve blještalo sve treptalo blistavije i nežnije no što je riba zapamtila! Sedefnoj ruži stade dah. Ali, nije bilo vremena za divljenje
Šta je, tu je: uzmaka nema! Začudi Varalicu tišina u kojoj se ni lepet ptičjih krila, ni šum vetra nije čuo. Blještalo je zlatno lišće na suncu, stablo se srebrom iskrilo, ali vešticama nije bilo ni traga, niti se čuo šum izvora.