Upotreba reči bocnulo u književnim delima


Velmar-Janković, Svetlana - DORĆOL

Pitanje ga je bocnulo pa onda izmigoljilo u prostore sna. Ujutru ga je zaboravio, a nije ni bilo važno: već je kretao na put, prvo u Trst pa

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Živo me je bocnulo. Imao je pravo: eto, moji se postupci ravnaju prema tuđoj volji, tuđoj intenciji. Uplete se tako neko treći i nevidljivo

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti