Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
— E, moj Mašo, moj dragi brate!... Nijesam ja za ova posla. Ovdje treba Mujo iz Bogatića, a jok ja! — Ti si dobar čovek, efendija! Ama ja bih rekao da treba biti malo oštriji. — Pa, kako ću!
A ja ću se ondaj do mile lasti rebriti po Crnoj Bari!... Vidjećemo da li više vrijedim ja ili Uso iz Bogatića, te ga jednako hvale!... I, pun zadovoljstva, izvali se na divan, puštajući guste dimove...
Tu se behu iskupili svi što se od Srećka harambaše odvojiše. Beše tu selaka i iz okolnih sela: Sovaljka, Bogatića, Klenja, Ali-aginog Salaša i Banova Polja. U četi je bilo preko pedeset ludi, koje mladića koje ostarijih.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Dok pogubim kneza tavnavskoga, iz Ljutica Stanka oborkneza; dok pogubim kneza mačvanskoga, s Bogatića Martinović-Lazu, — on je paša, a ja sam subaša.