Obradović, Dositej - BASNE
sreća je to kad čoveku njegova pretprijatija na dobro i po njegovoj želji izlaze; i da su samo oni uprav srećni koji bogo|ljubno, trudoljubno i pametno živu.
Glišić, Milovan - PRIPOVETKE
Pop Pera!... Dela, pope!... Diže se pop Pero i nazdravi zaista lepu zdravicu u zdravlje kapetanovo. Nakiti, bogo moj, što može lepše biti! Kako je Vladimircima i svuda po srezu tome nastala sreća otkako je tako dobar kapetan došao.
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
Čim ih navezu, vi svaki uzmite po jednu i bušite ovim svrdlovima. Zavrzan se slatko nasmeja. — Ja duševna čoveka, bogo milostivi! Sad, eto, hoće i ribe da hrani!... A ko to izmisli? — Deva — reče Zeka. — E, jest domišljan!...
Nazvaše boga i pozdraviše se. — Eto, malo sedosmo, pa nam Stanko priča — reče Aleksa. — Ja žestoka boja, bogo milostivi!... Pa to se, međer, junački ginulo. — Junački! — potvrđuje Stanko.
Sremac, Stevan - POP ĆIRA I POP SPIRA
— Ala će ga namazati sapunjavicom! — razgovaraše se gđa Persa sama sa sobom. — Ala će da ga obrijaju, bogo moja! — uzvikivala je zadovoljna, šetajući se sama po sobi u svojim botušama.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Kapamadžija je sve to zagledao, uz svetlost lojanice, i ponavljao: „Bogo moj, kolko čaša! Grozdin, kao i njegova ćerka, nije odobravao selidbe u Rosiju, a još manje selidbu svoje ćerke.
Matavulj, Simo - USKOK
Oni daju ćesaru najbolju vojsku! Viđeste li ove Ličane u Kotoru! Kakvi zorni ljuđi, kakvi lijepi Srblji! Bogo moj, da su svi Srblji oko jednog gospodara, šta bi nas bilo, i ko bi nam što mogao! — Ma đe je ta Lika? — pita Markiša.
Tako mi se čini! E zgodan, e učevan, e junak, e od velje kuće, pa đe doprije, bogo moj milostivi! Jadna njegova majka, ako je živa! — Ja mnim — prihvati Joke — da će vladika pomiriti Janka s ćesarem.
— Još tri ure do ponoći — reče on. — Bogo moj — šapnu Kićun — ima sât kao Savo Markov, sav od suhoga zlata. — A ima dva. Još jedan mali! Što će mu dva?
Ali kad knez sjede do njih uzvikujući: „A-ha-ha! Divne noći, da bog pomogne! Bogo moj, je li ovaka bila uoči Kosova?“ onda se malo začudiše nagloj promjeni u njemu.
Radičević, Branko - PESME
Momak ruku u nedra joj tura Pa momicu o travicu fura, Ao Bogo — srce dalje tede, Al' i ovo mal' mu ne prisede. Ko da s' gora cela pomaknula, U ljude se drva prometnula, Tako
“ To izusti, pa konjica pusti, Za njim naže onaj Bajko pusti, A za Bajkom Srpčići ostali. Ala, Bogo, ko da te ne fali!
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Izgubiše se i mili bogo, i rođeni svetitelji i blažena rajska hladovina, toliko draga utruđenoj seljačkoj duši. I pođe tako baka po selu s
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Drugi dan, kad je dečko odagnao goveda u polje, sjede opet onako gladan na panj, pak počne plakati. Plače on tako, bogo moj, plače kao godina, kad li al' evo opet one bake k njemu pa ga pita šta mu je da plače.
sad ugodi kroz te pećine, pa goni, pa goni, bome dođe ti on na jedno lijepo polje, a dugačko ti je i široko, jedini moj bogo, ne možeš ga očima pregledati.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1
Sa strepnjom išli smo lagano, osluškujući šum granata kroz vazduh. — Bogo mili, ala grokće — progovori podnarednik Gruja. Sa jednoga uzvišenoga talasa zemlje ugledasmo topove one baterije.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
Mašismo se razbibrige, a snaje se ustumaraše da spreme »posluženje«.... Bogo mili, žesna uživanja!... rasplamteli se ćuci na pročelju, pa nema, no samo puca, a kuća se svetli, ka' da je sva u
Naposletku uze knjigu i stade da beleži... Ja se već sav ohladio. »Kud li ću sad, Bogo mili ?« mislim u sebi i prilazim polako k stolu. On baš tada izvijaše rukom svoj dugi potpis.
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Sve ljude koji su znanjem bogatiji Nervira Jevanđelje po Svetome Matiji: „Blago siromašnima duhom!” O, bogo sveti, Pa čemu onda škole i fakulteti?
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
One se najčešće i pamte po tom svom najznačajnijem delu (Neka ide na slavu svete Gospođe, Okolo bogo, u kuću đavole, Prava se muka ne da sakriti itd.).
Okolo, bogo, u kuću, đavole! — Pripovijeda se da je rekla nekakva žena kad je grmljelo: ona je mislila da bog tuču opravi okolo, a
Simović, Ljubomir - ČUDO U ŠARGANU
(Izlazi) MILE: Jesi vido kako pravi grimase dupetom? CMILjA: Crnoga li joj leba, bogo moj! MILE: Zovu te neki napolju, oće da naruče! IKONIJA: Fala Bogu! Spremde mi to za kutnjak, oću dizludim!
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
(kako uči sveti filosof i mučenik Justin) delom hristijanin, ako se slovom i ne nazivlje hristijanin, živeći pravedno i bogo-ugodno.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
ne govore s ocem, ipak ga vole kao oca, te se jako zabrinuše za to što vidješe, pogađaše i pogađaše šta bi to, veliki bogo, moglo biti, ali nikako ne pogodiše i ne mogao nijedan dokonati šta bi to bilo s njihovim starcem.
Drugi dan, kad je dečko odagnao goveda u polje, sjede opet onako gladan na panj, pak poče plakati. Plače on tako, bogo moj, plače kao godina, kad li al̓ evo opet one bake k njemu pa ga pita šta mu je da plače.
sad ugodi kroz te pećine, pa goni, pa goni, bome dođe ti on na jedno lijepo polje, a dugačko ti je i široko, jedini moj bogo, ne možeš ga očima pregledati.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
kavgu: dva Nedića busije ne traže, već padoše oba na kolena, a obadva puške oboriše, — obje pukle, ostaće im puste. Bogo mili, čuda golemoga!