Teodosije - ŽITIJA
Pomišljahu da ga vežu, ali ga se bojahu kao gospodara svojega. Postavivši stražu čuvahu ga što je moguće bolje, da bi, pošto konji i oni sami od napora, sa njime
po imenu Strez, beše veoma slavan zbog hrabrosti, pa su mu utoliko više zavideli i smrću tražahu dušu njegovu, jer se bojahu da se ON ne zacari i njih ne ubije.
Pošto su se množila čuda na grobu svetoga, mnoštvo naroda dolazeći dosađivaše manastiru. A da mu zabrane, bojahu se cara.
Matavulj, Simo - USKOK
Znâm da onizi naše vjere drukče govore i da kukaju za nama, ali, ja mnim, u srcu bojahu se i oni nas, divljijeh gladnika! Svi bjehu nezadovoljni tim odgovorom. Pop samo odmahnu glavom.
Milicu čuvahu, jer se bojahu otmice; zabranjeno joj bješe odmicanje od kolibe. Milica je vehnula, jer u toj zdravoj i čistoj duši bješe planula ljubav
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
goru tama pritisnula, pred oltarom plakaše kanđelo, na gusle se strune pokidale, sakrile se vile u peštere — bojahu se sunca i mjeseca; bjehu muška prsa ohladnjela, a u njima umrla svoboda, kâ kad zrake umru na planinu kad utone sunce
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
Ali strah ne razbija sna gorskim sinovima! Znadijahu oni lijepo i gdje su i šta ih snaći može, ipak se ne bojahu. A gdje bijahu? Bijahu u stravičnome ždrijelu „u krvavoj Dugi“ gdje od birzemana čete zapadahu.
No pošto ne bijahu po dvije odjelite strane, nego gdje se ko našao, bojahu se i jedni i drugi da ne ubijaju svoje, pa pucahu oprezno.
Oboje pođoše lagano, obzirući se na svaki korak. Ne smjedoše potrčati jer se bojahu da se pseto ne otisne za njima. I on pođe za psetom, koje liskajući djecu po rukama i igrajući oko njih u vitlac,
Sveti Sava - SABRANA DELA
Jer, zaista, braćo moja ljubljena i oci, čudo beše gledati: onaj od koga bojahu se i treptahu sve zemlje, taj izgledaše kao jedan od tuđinaca, ništavan, rasom obavijen, ležeći na zemlji, na rogozini,
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
Bilo mi je pet godina, bio sam stidljiv. Moje plašljive oči, moje malo slabo srce, najviše se bojahu vitla. Oh, vitlo! A veliki se ništa nisu bojali. Mišicama snažno obuhvate paoce, sede baš kao na stolici, samo zažmure.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Slobodni bijehu i nikoga se ne bojahu, nit su se šta ustručali da ko god može pred njih stati ili im što čim nauditi, smesti ih i poterati.