Upotreba reči borovo u književnim delima


Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

KOVAČICA, OPOVO Plače dete popovo. Češljan pamuk, olovo: Kovačica, Opovo. Bije krilo orlovo o grananje borovo: Kovačica, Opovo. Zlatno pile gromovo mrsi lišće lozovo: Kovačica, Opovo.

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

Na njemu se jedva razaznaje crno i pusto borovo granje. Misao nam odnekud ide na gluhu antidiluvijalnu pustoš kad su na Zemlji vladale velike jezive tišine, tek tu i

Krakov, Stanislav - KRILA

Otvori na njima su bili kao crne rane. S druge strane reke, koja se u klancu povijala, povrh crvene stene, kao borovo drvo, dizao se dim uvis. Mešao se sa maglom. Iz magle su se ukazivali šiljati planinski vrhovi, pa su opet nestajali.

Ćipiko, Ivo - Pauci

Časom razblaži ga zelenilo što se u šumici, u svjetlu, prelijevaše u svim prelazima. Živo borovo isticaše se nad mrkim glumčevim i padaše po kadulji, vrijesu i smilju zelenkast mu odbljesak.

Petrović, Rastko - PESME

O Savo reko, ponesi me kao čun dalekome moru, Ili kao oboreno vito stablo borovo; O moje sreće divne, što mi je mladost čedna; Ili se pretvori u deliju da odjurimo u lov!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti