Upotreba reči bosna u književnim delima


Obradović, Dositej - BASNE

Na isti način i svi proči narodi. Bosna hoće svoga kralja, Serbija svoje despote, Hercegovina svog hercega: dođe Turčin pak sve u torbu.

Turska vlast i veličestvo spada i umanjava se, a hristjanska sa svih strana rasti i uzvišava se. Serbija, Bosna i Hercegovina izbaviće se s vremenom od Turaka i osloboditi; ali ako narod u ovim zemljama ne počne otresati od sebe

Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

No sva gospoda i sva Bosna znade, kako su da̓ije postale, Hadži-Musta-pašu ubiše i tuna u Skočiću Smail-efendiju, i ćadija̓u i Srebrnicu po̓arati,

Glišić, Milovan - PRIPOVETKE

Eto kaki je današnji naraštaj! I mi se nečemu nadamo?! Mrka kapa, zla prilika!... Sutra da se nešto otme Bosna jali Hercegovina — ko bi upravljao onim narodom, nego opet mi činovnici i starešine.

Dučić, Jovan - PESME

ZAPIS 306 PESMA HRISTU 307 NA RASKRŠĆU 308 DODATAK 309 VRBAS 310 MOLITVA 312 NA CAREV ARANĐELOVDAN 314 BOSNA 316 LIČKI MUČENICI 318 NA OBALI NERETVE 320 VEČNOJ SRBIJI 323 JUGOSLAVIJA 326 FRANCUSKOJ 328 SATIRA 330 NOVA

(„Amerikanski Srbobran“, 30. decembra 1942) BOSNA I ovi te, Svetla, idu da prodadu: Svi te vođi vode od trga do trga!

Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA

Bogatstvom i lepotom svoga folklora Bosna i Hercegovina zauzimaju prvo mesto među srpskim zemljama. Hercegovački dijalekat je kod Srba usvojen kao književni jezik.

Sva je Bosna stajala pod uticajem ove silovite i riterske, ali i zatucane i neznaličke vlastele, koja nije imala predstave o vremenu

Osim toga je vlada, koliko je god bilo mogućno, štitila ekonomske interese muhamedanaca i usled toga je Bosna bila jedina zemlja na Balkanskom poluostrvu gde se je održalo agrarno uređenje turskoga doba.

U susedstvu su bile srpske države Raška i Bosna, sa kojima su održavane prve trgovačke veze, pomoću kojih se varoš obogatila.

Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI

Ova deca su, opšte je verovanje, mimo druge dece, o njima se misli da će biti silovita i imućna.⁵⁵ U mnogim krajevima (Bosna, Crna Gora, Hercegovina, Srbija, Makedonija), kaže se da će ovo dete biti srećno, odnosno da će biti „ajarlija“, i

kaže se još i „devojčurak“, „devojče“, „manjica“ (Hercegovina), „švigarica“ (pod Fruškom gorom), „cura“, „keva“ (Bosna), što su sve reči koje ukazuju na nedovoljno određen psiho-socijalni status ovih devojčica koje više nisu deca, a još

U srezu Sanski Most (Bosna), na primer, u jednom pravoslavnom selu, roditelj kaže: „Kome je Bog dao da bude dobar biće i bez batina, a kome nije,

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

SIMA MILUTINOVIĆ SARAJLIJA ŽIVOT. — Sima Milutinović je prvi pisac nove srpske književnosti koga je Bosna dala. Rođen je u Sarajevu Z. oktobra 1791, od oca Milutina, trgovca, koji je tamo došao iz Srbije.

SVETOZAR ĆOROVIĆ Od kraja osamdesetih godina Bosna i Hercegovina počinju ulaziti u književni život srpski. Jedan od prvih pisaca iz Bosne i Hercegovine bio je Svetozar

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Pa ni milom se bogu taj ne ruga, ozbiljan dječak. Bog radi svoj posao, a on svoj, i mirna Bosna. I opet je sve kako treba pod starim dobrim nebom.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

251. 37. HAMAL I HADžIJA: Zabeležio u Konjicu (Bosna) Risto V. Terzić. Objavljena u Bosanskoj vili za 1890, str, 310. 38. CRVENA BRADA: Zabeležio u Mostaru učitelj Sava N.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

Na trećoj stazi sunčano sijeva žuborna Bosna od Sarajeva, gore joj oči, jutarnja rosa, u pjeni šumnoj zelena kosa. Vije se, igra, kroz gore hita, nemirna,

Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME

“ 121. Srdo moja, ne srdi se na me! Jer ako se ja rasrdim na te, Sva nas Bosna pomirit’ ne može, Ni sva Bosna, ni Ercegovina! 122. Ah, moja vodo studena!

“ 121. Srdo moja, ne srdi se na me! Jer ako se ja rasrdim na te, Sva nas Bosna pomirit’ ne može, Ni sva Bosna, ni Ercegovina! 122. Ah, moja vodo studena! I moja ružo rumena, Što s’ tako rano procvala? Nemam te kome trgati.

221. U Bogdana lepu seju kažu; Što je lepa, kosa joj je lepša. Oko nje se zemlje zavadiše, Slavna Bosna i Ercegovina, Preko mora Išerlija Jova.

Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME

Srbija, Crna Gora i Bosna Drže da je promaja smrtonosna. Kako li je bilo našoj svetini Vekovima, na balkanskoj vetrometini.

Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC

Pade na njem kletva besčestija. Što je Bosna i po Arbanije? Vaša braća od oca i majke; svi ujedno, i dosta rabote. Krst nositi vama je suđeno strašne borbe s

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

mesta, njive, i poljane: Levo Dunav, Banat, Bačka mila; Avala se desno zaplavila; A podale, ti brežuljci sivi, To je Bosna - i tu Srbin živi“ - „Je li, - Srbin živi...?“ To je rekla, pa se zadrhtala; Oči svela, - pa mirno zaspala.

Petković, Vladislav Dis - PESME

Tu je Banat, Bačka, tu je i Srem ravni, Dalmacija, Bosna — sve to zemlje Srba, Tu je i Hrvatska: svud spomeni slavni Čuvaju se tajno mesto srpskog grba.

Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA

Ne možemo. A ko će nam priskočiti u pomoć? Bugarska leži obćorena, Bosna i Hercegovina takođe, Grčka i Rumunija mudruju, dvoliče — dvoličnost je udeo sviju slabih — Rusija se ne kreće, a mi

Jovanović, Jovan Zmaj - ĐULIĆI I ĐULIĆI UVEOCI

mesta, njive i poljane; Levo Dunav, Banat, Bačka mila, Avala se desno zaplavila, A podalje ti brežuljci sivi, To je Bosna — i tu Srbin živi. „Je li, — Srbin živi...“ To je rekla, pa je zadrhtala; Oči svela, pa mirno zaspala.

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Vostani, Serbije! Davno si zaspala, U mraku ležala; Sada se probudi I Serblje vozbudi! Bosna, sestra tvoja, na tebe gleda, I ne želi tebi nikakova vreda.

Znaće Bosna i Velebit, i ob-on-pol skupa, Panonija, koju Serbin iz nužde ustupa. Znaće gdi je moja najpre propjevala Muza, I njoj

Jakšić, Đura - JELISAVETA

A Bosna plače — plače Srbija, A Hercegovina, ta sestra naša, Čekajuć žrtve braće slobodne Sa svakim danom više žrtvuje: Slo

Kočić, Petar - IZABRANA DELA

sude, David Štrbac, selo Melina, kotar Banja Luka, okružlje Banja Luka, a zemlja, mislim, glavati gospodine, da će biti Bosna. Kućna mi je lumera 47. Tako me slavni sud piše i tako mi pozovke šalje. Sudac: Dobro, dobro, Davide.

Ode Bosna; ode vala, kô da je nijeste nikad ni imali! Tako će biti, kunem vam se Bogom živim, i moje vam suze neće pomoći!

Selo mu se zove Melina, kotar Banja Luka, okružlje Banja Luka, a zemlja, mislim, glavati gospodine, da će i njemu biti Bosna. Kućna mu je lumera, kaže knez, one dvije kantarske kuke (S. Š.). Sudac (ustade): Davide, čuj sad! Zakon osuđuje...

(okreće se pisarčiću): Šta bi ti rekô, dijete, je li i njemu zemlja Bosna, ili je s vami došô uz ovu pošljednju bunu? Pisarčić: Iz Bosne je on, Davide.

Bog te ubio, David Štrbac, selo Melina, kotar Banja Luka, okružlje Banja Luka, zemlja Bosna, kućna mi je lumera 47. Tako me slavni sud piše i tako mi pozovke šalje.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

Samo u srpskim zemljama koje su se tada nalazile pod vlašću Austro-Ugarske (Vojvodina, Bosna, Hercegovina i srpski krajevi u Hrvatskoj) nemački su kulturni i književni uticaj i dalje osećao.

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

G. se ponekad seče za badnjak (SEZ, 32, 1925, 368). Ponegde se od nega pravi i Maіbaum ‹= majsko drvo›: u Kreševu (Bosna) uoči Ivanjdana naloži se vatra; posle se u to ognjište usadi grab, koji devojke okite cvećem, i on pokatkad tu stoji

1894, 371, Bosna; Karadžić, 3, 1901, 64, Resava; SEZ, 14, 89; 17 534), o Mladencima (SEZ, 16, 131), o Uskrsu (SEZ, 14, 50; TRĐ, KNR, 53)

K. se pokatkad upotrebljuje kao Lebenѕrute ‹= šibljika života›, i uopšte kao biljka sa magičnom silom. U okolini Ključa (Bosna) na Đurđevdan njome šibaju malu decu (GZM, b, 1894, 375), ili se odrasli međusobno šibaju (Begović, 116). Metlom od k.

Jedan starac iz Smoljana (Bosna) ovako opisuje ispovedanje i pričešćivanje l.: »Sušim uoči Uskrsa, skinem kapu, metanišem kod lijeske i kažem sve

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

Mačak pograbi podužu suvu granu, raspali njome po karti i hitro skoči iza velike bukve. Istog trena čitava Bosna i Hercegovina poletješe uvis i prevrnuše se na leđa, a ispod njih iskrsnu Stric, čupav, razbarušen i unezvijeren.

Ništa ja nijesam sakrio. — U redu, vjerujem ti — velikodušno odvali Nikoletina. — Nijesam ni ja ništa krio, pa mirna Bosna. Ne boj se, ja te ne bih nikom izdao, pa da ne znam šta nađem. Doviđenja, dječaci.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti