Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
da je Prozorovski blizu Moskve, a i on je jedan od rosijski̓ magnata, te ti ja i Teodor Filipović (koji se kod nas Boža Grujević zvao; to mu je ime dao mitropolit karlovački Stratimirović, kad je Božo iz Petroburga nama u Srbiju pošao, da
kako sam letos po Vračaru lake vojene haljine nosio, a nisam se ni naučio daleko putovati, tako i pošao; a Čardaklija i Boža u nemačkim ̓aljinama krome Jova Protić što ima jednu kao tursku bundu, kojom danjom u karuca sva četiri noge zamotavamo,
kraja Požarevca i do Vidina; jerbo Čardaklija je tek skoro pred naš pohod iz Cesarije prešao, a Teodor Filipović (Boža) u Srbiju ni dolazio nije; zato im opstojateljstva poznata bila nisu.
— S otim posao svršimo. On mene i Katića dobro ugosti. Sutradan u Rogaču na konak Katiću, pak u Brankovinu. VIII Boža Grujević, (Teodor Filipović) prvi sekretar Soveta, u aprilu mesecu dođe.
Ja spremim jedno 100 momaka, jerbo on kaže da onamo ima vojske, ali topa nema. I Boža Grujević sa mnom pođe. I kako on u svom žurnalu piše, da smo iz Brankovine za u Topolu pošli junija 7.
Đorđe ugostio, i na njegovo, tj. Božino, pitanje o vostaniju, i da mu je Karađorđe kazivao ovako, veli Boža: „Iz usta jego slišah načalo vostanija Serbov.
No (onda) bojeći se selo globe, svi su ustali (ustanu)”. — Ovo je ̓vako zapisao Boža Grujević da mu je Karađorđe iz usta kazivao, kad smo na Karanovac pošli, u Topoli na večeri.
Već mi kaki smo taki smo, dadu meni prvenstvo, i odemo u Voljavču. To je bilo avgusta 15. na Veliku Gospođu 1805. — Boža Grujević i sekretar i koncepista, arhivar, stolonačalnik i sva zvanija na sebi nosi.
” (Boža je i Vesa Velimirović oterali iz Karanovca top u Brankovinu.) Ja se sastanem sa Jakovom i Milanom. Pozovemo i dođu nam
Turcima ja odma dođem u Brankovinu, raspišem na kmetove da u rečeni dan svaki što više vojske u Brankovinu dovede; i Boža je ta pisma razašiljao, a ja hitno odem na Zabrežje [10. jula 1805.] i u Zemun radi džebane i drugi̓ vojeni̓ potreba.
Ja ne smetajući sa uma, da nam prvo namereni sinod valja uvesti (o kom Boža piše jednako u Brankovini ustrojenije), soglasim Jakova, Milana i kneza Simu, kao komendante.
vladiku Antima (istina da je bio Grk, ali sveta duša), koji će na svetoj tajni Karađorđa pomazati svetim mirom. Boža je spremio jedno slovo vrlo vozbuditelno za slobodu i trogatelno, koje će očitati u crkvi pri pomazaniju Karađorđa, i
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
smrti štampani su i njegovi dramski pokušaji, koji nisu igrani, »vesele igre«: Bratov sanduk, Osveta, Šegrt Boža. Trifković se ogledao i na pripoveci: 1874, u Javoru, izišao je Ivančin grob, a 1875.
Radičević, Branko - PESME
I od grada tog Beloga, Sve od onog Drenopolja Što s' oteže moru Crnu, Sve to Dušan sebi zgrnu, To učini boža volja, Dušan, Dušan, bujna reka, Srbin junak pa do veka!
23. To početak bi viteški, A pomože Boža volja, Udriše se boji teški, Pa sve bolji iza bolja, — Ali neću da i ređam, Da goleme rane vređam. 24.
Strava glenut odozgore, Ko ne sviče, nek se mane, Jer inako zbogom dane! Mozak vrti, tone glava, Kâ što reko, boža strava. On na klupu sada seda Pa u more dole gleda: Valovi se o kam bore, Čine mu se njemu zbore.
U srce se sam udrio, Još jednom ga pokosio, Valja njemu rane trpit, Pa kâ dosle jadno krpit Dokle jednom Boža volja Oprosti ga svih nevolja. A šta radi slatko čedo, Kako u svet Bog još ne dô?
se već primače, Pa u tamu milostivo Zavi mrtvo kâ i živo; Zavi rpu nesretnika, Što nekada svetu dika, Negda ljudi boža čuda, A sad samo rana uda Gladnom vuku, gladnom keru Pripravljena za večeru.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
Bio je izvršio samoubistvo. Delegaciju je predvodio general Boža Janković, koji je onda ličio na Kuropatkina, a njegovi oficiri imali su na kapi rajerovo belo pero.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
IGUMAN STEFAN Ko će, sinko, božju volju znati, ko li boža prozreti čudesa? KNEZ ROGAN Ada što je ovaj mjesec crven kako da je iz ognja ispretan?
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Hoćemo li se obrukati danas pred starijema?“ zapodje Petar. „Nećemo, boža ti vjera!“ odgovori Mišan žestoko. Da je ovaj to upitao, onaj bi prvi tako isto odgovorio, jer istovjetno pitanje zače
?“ ponovi ona. A on, razumijući, da ona potvrđuje, prihvati pa, odlučno, ustavši: „E, pa, poslušaću te, boža ti vjera!“ naglašujući tu običnu zakletvu crnogorsku. „Ja...
Hoćeš mi domazeta!... Nećeš, boža ti vjera!“ pridade stara ijetko. „A oće, boža ti vjera, ako se ja ovde za što pitam!
Hoćeš mi domazeta!... Nećeš, boža ti vjera!“ pridade stara ijetko. „A oće, boža ti vjera, ako se ja ovde za što pitam!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
— Jest, tako mi svijeta i vijeka, kao da sam se jučer rodio. — A učini ti se kolik vijek? — Učini, pope, boža ti vjera, kao da pasah s gumna u pojatu. — Ovako se razgovarao nekaki pop s nekakijem Radom na ispovijesti.
Todorović, Pera - DNEVNIK JEDNOG DOBROVOLJCA
Da si bar otišao da te kakav lekar previje, pa posle makar opet došao; što mu drago. — Ne, boža ti vjera, gospodine, nemo' mi kvariti ćeif sad na ovi vakat.
— mučna rabota! Od njega može biti da bježe nečastivi, ali kuršumi, boža mi vjera — ne! U tome se bijasmo prikučili Turcima te otvorismo pucnjavu.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
VUJO: Volja l’ ti je, baš bih i sjesti mogâ. — nu velju neće bit lijepo? JELISAVETA: I nije!... Odlazi! VUJO: A nu, boža mi vjera! i ne kaza mi, gospođo, hoću li puštit ono Latinče — što li je?... te na te važdan iščekuje?
KNEZ ĐURĐE: Ali ne sebe. Vas radi, braćo, U Veneciji ćerku zaprosih. VUKSAN (za sebe): E, boža mi vjera, da brzo li lagati nauči!... Nas radi je isprosio?... Laže, zdravlja mi!
Nušić, Branislav - AUTOBIOGRAFIJA
Svetolik Ranković, Ilija Vukićević, Aleksa Šantić, Milorad Mitrović, Ivo Ćipiko, Svetozar Ćorović, Milorad Petrović, Boža Knežević, Bora Stanković i Radoje Domanović.
– Mogao bih ja što reći, ako bi bilo koga da čuje – oglasi se Boža Knežević, koji je sve do sada uporno ćutao. – Čujmo! – prihvatiše sa svih strana.
– Čujmo! – prihvatiše sa svih strana. – Gospodo – poče Boža – vama je poznato da je život zemlje samo na jedan sat, na kome je ceo istorijski život čovekov samo jedan sekund, a
– Ljudi koji duboko misle – odgovara Boža – teško se kreću u društvu i slabo se čuju među živima. – E, pa kad se ne čuješ među živima, ne mora da se čuješ ni
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
mi božu vjeru tvrdu za Maksima, za tvojega sina, da Maksimu žao ne učiniš, na veselju đe ga sad poturaš, od mene ti boža vjera tvrda: prevešću ti snahu preko mora i bez kavge i bez muke kakve; tek, Ivane, neću tevećeli: što god bide dara
naručje, boža m. božja; često se upotrebljava akuzativ umesto lokativa: ljepote joj u svu zemlju nema, itd. U mnogim krajevima ne