Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
No blizu foruma samog, U hramu Izide blede, zvuci se veseli hore: To Helagabala Avgust saisku božicu slavi, I s njime pretori silni.
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
pa dalje nedogledno more. .. sve jasno, veselo, živo, — zanese Božicu, pa se često boji svrnuti pogledom drugamo, otraga, otkuda su oni jutros došli onoga pustoga i gladnoga krša...
Zazvoni drugi i treći put, i započe sveta misa. Marko pred crkvom drži Božicu čvrsto za ruku i sluša pevače koji u pesmi objašnjavaju život svetoga Roka čudotvorca, a kad spomenu kužnu bolest,
I čvrci učestaše, kao da hoće da se takmiče sa pesmom i žagorom. Marko uz Božicu oseti se razdragan, pa pije, nazdravlja staroj Stani, podaje se veselju i sili Božicu da naiskap pije.
Marko uz Božicu oseti se razdragan, pa pije, nazdravlja staroj Stani, podaje se veselju i sili Božicu da naiskap pije. I zaojka po zagorsku, ali, dok pusti glas, jedan od zagorske momčadi, pogledavši ga mrko, veli mu: —
Kupi još sklenicu vina i, zagrlivši Božicu, zaojka u sav glas. Odeljen od sveta, oseti se slobodnijim, veselijim, i časom zaželi da ovde ostane u ovoj pitomini,
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ali, eto ide, opazi Rade Božicu sa jednom drugom u društvu i veselo pođe joj u susret. — Drago mi je što te nađoh, — veli joj razdijelivši je od
pa mi čisto pamet stane. Ne znam radi čega brani nam zakon i pop ono što nam je najmilije? Doveo ja Božicu; zanovoljan ja; zadovoljni moji, zadovoljna ona, — pa utaman sve: pop izvrnuo se na me, kao da sam mu oca ubio!
Kakav si ti čovjek kad žena od tebe bježi? Evo, — i pokaza na Božicu — ja da moju gonim toljagama, ne bi me odbjegla.. . Bi li, Božice? — A što ću ja? ...
, kako je sada treba da odijeliš od mene Božicu za kakovih četrdeset dana i više... pa ko će je zamjeniti? —Eno stare, hoće vrijednica ....
Rade pogladi starijega po glavi, a mlađega stavi preda se da se ogrije. A svaki put kad pogleda na Božicu, zaobljenu, sa kraćim skutima košulje sprijeda, — pomisli: „Treće je dijete na putu...“ I neiskazano teško mu je...
A već se podobro bijaše smrklo kad u kuću bane Maša. Tek što pozdravi, zovnu Božicu na stranu i iz njedara izvadi složeni đerdan, Radin zalog Marku. Veli joj: —Evo ti ga, Božice, i jest tvoj!
— izgovori žena, problijedivši i sneveselivši se. — Nijesi, Mašo, kao ni ona, — i pokaza rukom na Božicu... — Ali nije zeman razgovoru; idi i ponesi natrag đerdan!
— Ali nije zeman razgovoru; idi i ponesi natrag đerdan! Pa, pogledavši u Božicu, kao sjeti se nečemu i, predomislivši se, veli: — Čekaj, Mašo!
Ilić, Vojislav J. - PESME
No blizu foruma samog, U hramu Izide blede, zvuci se veseli hore: To Helagabala Avgust saisku božicu slavi, I s njime pretori silni.