Obradović, Dositej - BASNE
i starost ne može uvenuti, bolestje ne može naružiti i porušiti; ista smrt nije kadra uničtožiti ju, zašto je ona roda božjega i s bogom skupa prebiva i vekuje. „Sat pulcher qui sat bonus! Dosta je krasan ko je dosta dobar”, — pametno uči Fedrus.
Teodosije - ŽITIJA
po celoj zemlji svoga otačastva apostolski propovedaše jevanđelje, Trojicu razumno svima kazivaše, ovaploćenju Sina Božjega sve poučavaše, i svima zapovedaše da ispovedaju da je Sin ravan Ocu i sabespočetan i savečan, i da je pre vekova od
Jer nikakvo lukavstvo ne može pobeći od suda Božjega i jarosti, i odmazda Božja neće malaksati, goneći one koji čine bezakonje sve dotle dok ih ne stigne.
promislu za nas, dugotrpeljivosti i milosti divimo, po apostolu koji kaže: „O, dubino bogatstva i premudrosti i znanja Božjega, ,jer su neistraženi sudovi njegovi i neispitani putevi njegovi.
Sve dakle ovo, i više od ovoga ispovedahu sa mnogim suzama, naučeni od svetoga. I mogao se videti prizor dostojan Božjega milosrđa: svi stojahu u crkvi ispovedajući božastvo i izobličavajući jeres, kao što su stari u Jordanu ispovedali
I odmah prizvavši svetog arhiepiskopa, ispriča mu o svim Ugrinovim pretnjama ratom, i velerečivo hvalisanje bez straha Božjega, i zamoli ga da ode do Ugrina sa velikašima koji su od njega došli.
!“ I ušavši u pešteru, zahvali Bogu i sa mnogim suzama zmijino legalo oblivaše, i dobroga božjega anđela kao svog saborca Mihaila arhistratiga hvaljaše radujući se.
Kostić, Laza - PESME
bog u licu čoveka, gledači su mu celi beli svet, nenagledanu gledeć pojavu de čovečiji sagoreva lik od unutarnjeg plama božjega, pa istim plamom, kojim sagore, u život opet vaskrsava nov oživljujući gledalački svet. I rekoh vam, u pozorištu smo.
Jakšić, Mileta - HRISTOS NA PUTU
Posle, naređenjem Božjim, mušica je, na isti način, upropastila i onog nepravednog sudiju koji je osudio na smrt Sina Božjega. A tako je prošao i onaj rimski car što je razorio Jerusalim, grad Božji.
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
— To je glas istorije i naroda. A glas naroda, glas sina božjega. Istorija je neumitna; ispod njenog suda neće izbeći ni Milisav, kao što nije ni Neron, Kaligula, Đesler, Luj
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
novce zakopao u zemlju, pa kad ih zakopa, a on preko onoga mjesta baci vile, rekavši: „Čuvajte kako sad tako do suda božjega, već ako ja da bih došao po njih.
hodio, pravedno se Bogu molio, da bi zadužbine dijelio, priloge ostavljao što bi jak bio, sve od svojega truda, a od božjega dara, a vazda mu bog na pomoć bio!
Kako ti danas napio, tako bog uslišio! Koja se danas ovđe među vama rekla, ta se u amin kod prestola božjega stekla, da bog da! Ti mene, na ime sve braće naokolo, sad napi u zdravlje, a vama bog udijelio u zdravlje i veselje!
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Jedan dan dozove ovi čoek cara na objed, i po objedu izidu gledati građevine i džardine, da take ljepote i darila Božjega nije bilo ni u jednoga cara ili kralja.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
— Poslušaj nas, Ivane Vojinoviću, velikoga ti imena božjega!... — potresno zavapio knez i klekao pokraj njega. — Ti ćeš se tobože poturčiti — prihvatio je na ovo prota — a nas
neman iz njegove unutrašnjosti, pa ga kao brava zaoglavio i sveo na Kosovo u ovo šumarje kao kakvoga najobičnijega božjega prostaka. Ha, ha, ha!.. Je li ti dosta?!.. — Čudnovato, prosto! — Nimalo!..
Nastasijević, Momčilo - PESME
Jer Apostol reče, Božjega Svetog duha ne rastužujte, znamenje što javno njime dobiste u krštenju. 8 Zajedno bejasmo, drug drugu blizu, il’
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
“ Al' iz crkve nešto progovara: „A čuješ li, Vukašine kralje! Ti nijesi posjekao Marka, već posječe božjega anđela“. Na Marka je vrlo žao kralju, te ga ljuto kune i proklinje: „Sine Marko, da te bog ubije!
mermera kamena, da gradimo crkvu od kamena, i Turci će carstvo preuzeti i naše će zadužbine služit od vijeka do suda božjega: od kamena nikom ni kamena“. Kad to začu slavni knez Lazare, tad Milošu bio govorio: „Vala tebe, vojvoda Milošu!
).“ Slijevaće u tope đulove (pevač gubi iz vida da u doba kneza Lazara još nije bio pronađen top). Od vijeka do suda božjega, tj. od postanja do kraja ovoga sveta.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Čuvajući ovaj crkovni zid, božjega doma kapiju, nazirući što i kakvi ljudi ulaze, propitivati što ištu, što li kod Gospodina hoće činiti, i na to jedne mi