Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Učestvovali su u eksploataciji rudnika po staroj srpskoj državi. Despotu Đurđu Brankoviću su platili 300.000 dukata za eksploatisanje rudnika u Novom Brdu i u Janjevu.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
Sve mu je bilo uzalud, i on iz Heba nije živ izišao. Umro je 19. decembra 1711. godine. O Đorđu Brankoviću se stvorila cela jedna poetička legenda kod ugarskih Srba.
Kada je imao da kaže svoje mišljenje o postupanju Austrije prema Đorđu Brankoviću, on preko toga brzo prelazi, jer tako nešto »istoričeskomu peru ne priličestvujet«.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
potrova i trag im utrije; sâm da Miloš osta na srijedi sa njegova oba pobratima, te bi Srbin danas Srbom bio! Brankoviću, pogano koljeno, tako li se služi otačastvu, tako li se cijeni poštenje? O Miloše, ko ti ne zavidi?
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
(O Avramu Brankoviću v. Magazin za hudožestvo, knjižestvo i modu 1838, 135b, 143ab, —144a, 139b; tu je data kratka biografija ovoga pisca
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Pa ipak, vredi naglasiti neke okolnosti zbog kojih je narod mogao da pripiše izdajstvo baš Vuku Brankoviću: on je vladao na Kosovu, a nije poginuo u kosovskom boju; vlada njegovog sina Đurđa Brankovića, sa raznih razloga, bila
Sem toga, bili su uznemiravani i od Mlečića (u Primorju) i od raznih velikaša. Đurđu Brankoviću, čim je postao vladar (1472), Mađari su oduzeli Beograd, a Turci Kruševac i Golubac.
odlika: Ako ću je napit po starještvu, napiću je starom Jug–Bogdanu; ako ću je napit po gospodstvu, napiću je Vuku Brankoviću; ako ću je napit po milosti, napiću je mojim devet šura, devet šura, devet Jugovića; ako ću je napit po ljepoti, napiću
Ako ću je napit po starještvu, naliću je starom Jug-Bogdanu; ako ću je napit po gospostvu, napiću je Vuku Brankoviću; ako ću je napit po milosti, napiću je mojim devet šura, devet šura, devet Jugovića; ako ću je napit po ljepoti, naliću
Nevjera ti sjedi uz koljeno, ispod skuta pije ladno vino: a prokleti Vuče Brankoviću! Sjutra jeste lijep Vidov danak, viđećemo u polju Kosovu ko je vjera, ko li je nevjera!
Đe pogibe stari Jug Bogdane? Đe pogibe devet Jugovića? Đe pogibe Miloš vojevoda? Đe pogibe Vuče Brankoviću? Đe pogibe Banović Strahinja?“ Tada sluga poče kazivati: „Svi ostaše, gospo, u Kosovu.
A na onoj na Bosni ponosnoj, onđe bješe Boško Bošnjanine. Na Travniku, gradu bijelome, onđe bješe Brankoviću Vuče, vezir bješe slavnome Lazaru. A na lomnoj na Hercegovini, onđe bješe herceže Stjepane.