Matavulj, Simo - USKOK
“ To zbog ljetine. Ali se ni knez ni njegovi brastvenici toliko u srcu ne radovahu svijetlim praznicima, koje obično veselo očekuju Srbi. A zašto to, razabraće se domalo.
već mrak, gore na njeguškom polju, pod širokim zrenikom, prema odsjevu snijegom pokrivenog Lovćena, bivaše sve vidnije. Brastvenici s bjeguncem, skrenuvši nalijevo, brzo stigoše za jedan humak, gdje je bilo dragovo brastvo, osam kuća, prilično
Svi su brastvenici zato da se vjeridba razvrgne, samo Krstinja ne popušta, a knez se povodi za njom. U daljem razgovoru doznade da se Mrgud
Pomisli samo to da barjaktarstvo nije prešlo na njega, no na mlađega mu brata, ne dadoše mu njegovi rođeni brastvenici! — Pa šta će biti, najposlije?
Videći kako je Labudu teško, Krcun se uhvati s Jankom, ali nakon njekoliko udaraca prekidoše, jer uđoše svi stariji brastvenici: knez Drago, Markiša Stevov, Mirko Jokašev, Stijepo Mrkov, Puro Perov, Stevo Bajov i pop Marko.
dana naprijed kad će biti svadba; svaki treba da donese po pecivo, a njihove žene po pogaču i bocu rakije ili vina. Brastvenici djevojčini takođe donose u njenu kuću po pecivo, po pogaču, pića i marama, da pomognu darivanje svatova...
S lijeve strane sovre sjeda stari svat od doma, pa redom brastvenici i svojte. E, onda počinju zdravice. Prvu napija svatovski stari svat, a poslije nje stavlja novce na pogaču u ime
Tako stignu u svoje mjesto, gdje mladoženja čeka u crkvi. Iz crkve idu kući, pred kojom čekaju brastvenici i svojta i svekrva sa muškim djetetom u naručju; pred vratima je prostrta pustina, preko koje mlada unese dijete u
Jedva čekam! Janko je razumio šta Krcun misli, jer to ne bješe prvi put da o toj stvari razgovaraju. Znao je da se brastvenici u potaji spremaju da iznenade i obraduju kneza Draga glavom kojega Mušovića iz Nikšića, jer jedan od njih ubi Miluna.
Odatle posla Marko svoga sina Labuda u brastvo. Oko zaranaka dođoše svi brastvenici, na čelu im knez. Nijedan druge riječi ne reče, osim što Janku čestitaše rane, pa ga uzeše Rako Mrgudov i Stevo Bajov
Stane Serdareva, mati Krcunova, bješe unakažena. Brastvenici mirno sjeđahu pored mrtvaca na putu, slušajući potanko pričanje Marka Jokaševa, a kad se vratiše Rako i Stevo, onda
Medik je sâm te noći bdio. Ranjenik osvanu vedriji i snažniji, te lakše podnese ispiranje i uvlačenje upretka. Svi se brastvenici izređaše obilazeći ga. Dođoše i tri starija Petrovića. Istoga dana opravi knez glasnika k vladici na Stanjeviće.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„A, gle!“ udari se serdar dlanom po čelu, „a kamo nam uskok?“ „Kakav uskok?“ upitaše brastvenici začuđeni. „Evo ga, mi ga i smetosmo s uma! Diži se, bratko, diži. Hodi, sjedi da piješ!
“ Momci pucahu svakog časa s vrata. Brastvenici gotovo svi, izmjeniše se u polaženje. Pilo se i veselilo do same zore. Jana preobukoše u crnogorsko ruho i zatakoše mu
“ „A da serdar, što on veli?“ „Serdar neće da pogazi vjeru.“ „A da ko smeta, onda?“ zapita medik začuđen. „Mi, brastvenici!“ odgovori mladić. „Čuj, vidaru, ja ću ti povijedati, u malo riječi“, prihvati starac.
„Ako je običaj stari i pravica je stara, pa gdje se njih dvoje za grlo ščepaju, ja bih uz pravicu stao! A moji brastvenici, bjesmo baš na mome gumnu, četrdeset grla, svi u smijeh i potvrdiše to. Na tome i prekidosmo.
Dijete je bilo zlovoljno i tužno. U mrak dođoše brastvenici iz grada. Serdar sa ženom i snahom stigoše najprvi. Kako bjehu umorni, odmah po večeri polijegaše.
“ „Tako je tako, neka priča dalje đetić!“ rekoše brastvenici. „A što ću dalje pričati? Nemam šta! Ostadoh tunak kao prikovan. Vidjeh da je istina što ljudi kažu da krv priteže.
st Gospodaru!“ odgovori momče zapanjeno od čuda... „za to niko znao nije!“ „Jest Bog!“ reče Vladika oštro. Svi brastvenici, u najvećem čudu, okomiše oči na Vladiku. Momče se poče tresti. „A rašta? Govori!“ naredi Vladika.
A ti, eto, znaš sve i što je skriveno...“ „Govori, more, govori sad; kazuj sve!“ stadoše brektati brastvenici mu u najvećem jedu. „Mir, ljudi!“ zagrmje Vladika. „Istinu je rekao, ja znam.
„A đevojka kao vila!“ odgovori đakon. „Grehota!... Pa šta bi?“ „Bogme, serdar bi održao vjeru, ali brastvenici se protive. Rekli su mi u oči: nećemo!... Đevojka bi, iako preko volje, poslušala oca.
“ odgovori Petar, šura mu. Ona dvojica za koje Petar pomenu bjehu sa Ceklina, njegovi brastvenici. Cuca bješe Radojev brat, što je petog dana s Vladikom govorio.
„Serdaru! o-o-o serdaru!“ dozivahu njegovi brastvenici sa sviju strana, taman kad on iz avlije. — „Eto me, braćo, ha momački!“ graknu on. — „A da kako! zar ćemo mi najzadnji!
Veći dio Njeguša bješe već pošao sa stokom na Lovćen, pa i brastvenici serdarevi. On sa svojijema ostade još za koji dan, dok se bonik oporavi.