Matavulj, Simo - USKOK
Knez huknu i obori glavu. Zapucaše puške negdje daleko po selu, po drugim brastvima, a s druge strane velikog plamena, gdje bjehu sve tri ženske, nasta plač i tužaljka.
Svi ostali iz mađupnice razrediše se sami, po plemenima i brastvima. Nasta ispitivanje. Svaki i najmlađi imađaše pravo miješati se, ispravljati, dopunjavati, samo kad bi koji suviše digao
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
da su to sitnice, ali to bijahu prevažni podaci za njega, po kojima je on pojimao sveze i prijateljstva među jakijem brastvima. Pošto svaki ispriča, Vladika opet ponovi rasijano: „E žao mi vas je, žao!
A sve ljudi vidoci i glasiti; ljudi kućići, prema tijem junačkim brastvima, koje pomenusmo. Svaki je od njih poznavao serdara i on njih.