Ranković, Svetolik P. - SEOSKA UČITELJICA
zvrr... uleti žandarm... Zovi mi... hm... koga ću ... a, zovi Velju učitelja iz BreZovca«... I Gojko razvukao usta dužinom cele vilice, smejući se prizoru, kad Velja uđe i vidi ga kao kapetana.
— O, gospodine... nikad i ne sanjam... — Dobro, dobro... verujem. Onom vašem drugu iz Brezovca recite da se čuva od pandura... To je, znate, čudan narod ... hoće da naplete svašta. A učiteljica, velite, trgla se?
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Jedini čovek, pred kojim je slobodno smeo otvoriti dušu, koji ga je zanosio pričama o hajdukovanju, bio je ča-Vujo iz Brezovca. On je vodio veliko prijateljstvo i sa Đuričinim ocem, pa je to nastavio i sa sinom.
— veli jedan kadrovac. — Da li će baš stotina? — Spremi se da ih dobiješ. Baš te traži Vujo iz Brezovca! — prekide ga oporo onaj Đuričin sused.