Upotreba reči brežuljka u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

To je prostor od dvanaest sahata hoda. Možeš u dugu danu hoditi po Mačvi, a nećeš videti jednog brežuljka; sve je ravno kao tepsija. Zamori se pogled putnikov gledeći jedno isto: njivu, pašnjak, njivu, pašnjak, i ništa više.

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Trifunov, ukraj jedne šume, pored druma, koji i nije bio drum, nego krčevina, koja je bila probijena, između dva brežuljka. Hteo je da vidi Trifuna – koga je jako voleo – kako odlazi. Da ga vidi, iako je znao da ga neće moći videti, izbliza.

Crnjanski, Miloš - Seobe 1

Puk je međutim, ravnodušan i umoran, polazio natrag u logor, u šumi. Ali kad projahaše između dva brežuljka, iznenada, ukaza im se šumovita, druga strana Rajne, sva obasjana Suncem, u daljini sa siluetom Vormsa, pod brdima.

Njegovi veliki, crni klobuci pojaviše se na vrhu brežuljka, u visokoj travi, kao neko crno stado što je nagrnulo preko brega, iz torova.

na koji beše dignuta nadstrešnica, nad grobom, Ananija je zebao i znojio se, ostavljen tako sam sebi, u noći, na vrhu brežuljka, kod groba te žene, koja mu beše došla tako iznenada u kuću. On je kuću Aranđelovu smatrao i svojom.

Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje

Jednog dana, neminovno, s ivice nekog brežuljka, pred njim će u nizini praznički bljesnuti modra Una, granična rijeka podgrmečkog kraja, a tamo, s druge strane — ehej,

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

Ne potraja dugo vremena, ugledaju kuću na vr'u jednoga brežuljka i upute joj se. Kad uđoše u kuću tu nađoše jednu staru ženu, koja im reče: — Ovo je 'ajdučka kuća, nego odma bjež'te

Kapor, Momo - BELEŠKE JEDNE ANE

Zauzeli smo, dakle, položaj točno iznad Avalskog druma, na vrhu jednog brežuljka. Što se tiče naše pozicije, bila je maksimalna, ako čovek već želi da kontroliše cestu.

Ćopić, Branko - Čarobna šuma

DRUGAR VJERNI Frkću konji, zbogom selo drago, krećem na put rastužena lica, a s brežuljka, sa pašnjaka znanog, gleda za mnom drugar čobanica. Sama, pusta, zavijena mukom, maše mala pocrnjelom rukom.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Vozari su još vodali konje, kad ispade Tanasije i saopšti vojnicima da se sa brežuljka, gde nema žagora, čuju pucnji topova.

Sa jednoga brežuljka ugledasmo Dunav i uskliknusmo od radosti, kao da vidimo obetovanu zemlju. Jer tu je granica i kraj naših muka.

Milanković, Milutin - KROZ CARSTVO NAUKA

Padine ona dva brežuljka bile su gole; tek po koji vinogradić ili livadica viđali su ovde onde; tim veći beše utisak što ga je na Kopernika

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Kada se sunce već visoko podiglo, zaustavio sam se na ivici šume na obroncima brežuljka. Ispod mene bila je jedna livada i gledajući je, pali su mi na pamet stihovi pesnika Njegoša!

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Ova lepa varoš je kao stvorena za to, jer ko želi tišinu, može je naći usred varoši, gde se oko njenog dvorskog brežuljka prostro veliki hladoviti park sa ravnim stazama pored kojih su porazmeštane klupe tako da se posle svakih deset

Zamislite, draga prijateljice, da se nalazimo na podnožju jednog lepog brežuljka. Njegove padine obrasle su drvljem, travom, mahovinom; između travinih listića proviruju grumeni zemlje, šljunak i

Pa i kada ne ostavimo potomstva iza nas, naš život ostavio je traga, kao i ona lopta koja je u snegu brežuljka ocrtala svoju stazu.

Sekulić, Isidora - Kronika palanačkog groblja

je imala staru majku, i staru neudatu sestru, i staru dvospratnu kuću između divnog starog puta Via Apia i divnog brežuljka na kojem stoji klasična crkva San Đovani di Laterano. Od prihoda te kuće živelaje porodica pristojno.

Ćopić, Branko - Orlovi rano lete

— Ehej, Nikoletina, vidiš li ti avione? — zovnu Jovanče krupnog momka, koji je popravljao neku ogradu u zaravni podno brežuljka. Nikoletina je i sam pažljivo osluškivao, pa odmahnu glavom. — Nijesu ono avioni. To su tenkovi, prolaze cestom.

To su tenkovi, prolaze cestom. Momčina ostavi posao i zajedno s dječacima pope se na zaobljeni vrh brežuljka i zagleda se u daljinu.

Upašćeš upravo među njih. — Onda nam nema druge nego u Gaj — reče Jovanče. Negdje iza prvog brežuljka pripucaše puške. Mačak problijedi i zamuca: — Evo ih, čuješ li! Dječaci trkom upadoše u Prokin gaj.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti