Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Zatim mu je raskopčao košulju i zagledao se u ranu na njegovim grudima. Ne vidim mu odavde lice, verujem da je puno brižnosti i sažaljenja.
Gleda me odozgo pogledom punim brižnosti i saosećanja. Hladno mi je. Cvokoćem, skakućem na jednoj nozi ne bih li se zgrejao ali neću da uđem unutra, ne zato