Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
— učeno pita Rade. — Radoje, kućo moja, pa zar se mi ne znamo tolike godine — lisiči osumnjičeni brkica, i kad god se obraća nekom od ispitivača, on ga oslovljava rodbinski, po imenu i, kao iz milošte, malo mu izmijeni i
— Bojo sam se da ću biti strijeljat — zatrepta brkica. — A ti misliš da vojska nema pametnijeg posla nego da troši metke na vaše kucaljke oko rakijskog kotla, a?
Deder, ovog časa, kapu u šake, pa mi se gubi s očiju, dok ja nijesam uzeo ovaj Radin ljeskovac! Brkica brže-bolje popade iz ćoška svoj šešir i dunu na vrata, a Milančić se okrenu lijevo-desno po svojim štablijama i poče da