Upotreba reči brljiva u književnim delima


Stanković, Borisav - NEČISTA KRV

Još manje što od nje da očekuješ. Sada od nje ni sam Bog neće znati šta da radi. Ona je i onako brljiva, pa još sada. Milenija, sva srećna a i uplašena da „snaška“ njome neće biti zadovoljna, jer možda je ona neće znati

Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA

jedan si je čorbadži-Zamfir u grad; more, do Solun i Filibe nema ga jošte potakav! A ti — ih što si brljiva! Mlado, ludo, adžamija, — ti iskaš da staneš esnafska žena!... Ti da ga zab’raviš!... On si je čovek siroma... fukara!

! Da se zoveš, ete, majstor-Maninica!... I ona luda i brljiva bećar-Doka da ti se pada tetka!... „Tija voda breg roni; kao kamen dube“, veli stara, iskustvom osveštana reč...

— Za koga zboriš? — Za Manču našoga! Zašto gu ne davate kad se deca, ete, begendisuju? — Pogle gu što si zbori žena brljiva! — veli Tašana Taski. — Koj ti reče za begendisuvanje? — Zna si cela ma’ala i sav grad, — ta ja da ne znajem!

). Ne slušaj gu što si je tam pri vas zborila! Nikoj gu neje pratija, — sama si, brljiva, ode pri vas!... — He, lagala je što je zborila? Ne li? — Neje, ete, lagala, ama... ete, neje trebala da zbori!...

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti