Obradović, Dositej - BASNE
Hoćemo li da nam on mnogo govori i da nas čini smejati se? Neka trpa, nek' se čini budalom, nek' ne štedi svoje srodne i prijatelje samo za ugoditi nama, — to mi hoćemo.
Dučić, Jovan - PESME
Prvi je odatle pobegao luda, otrčavši u selo, najkraćom stazom, jureći jedno kuče. Ceo narod se brzo krenuo za budalom.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Pred čitavim razredom njegovog unuka, miljenca, tegliti za uši, a uvaženu starinu posprdno nazvati mudrim, bolje rečeno, budalom! Dotle li smo došli? I još reći da vuk nije zelen već nekakav ...hm! E, to ne može tek tako proći.
— Eh, samo da nije puste žeđi! — šišti on izgubljenim glasom. I da mu je znati šta je s onom budalom, starijim bratom, Mikanom, koji se tuče tamo negdje pozadi, iza džamije. — Pazider kako tutnji u džamiji.
Obradović, Dositej - ŽIVOT I PRIKLJUČENIJA
činili (neka svak ovo dobro zabeleži: Hrista radi budala), dolazio bih u is|kušenije: a kako bi bilo kad bi[h] se i ja budalom učinio, pa da ljudi ne znadu da sam ja svetac, nego da misle da sam jurodiv?
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
ni sam ne znam što i po kojem zakonu, počeh mu iznad glave nešto čatiti, sve dok me stariji sin ne trže i ne nazva budalom i čovekom koji nije više za pušku no za manastir Devič, kamo se vode svi šenuti od pameti... — Pa posle, proto?
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Lijepo se provukla nazorice za nekim od vas, za nekom budalom koja se nije obzirala da je neko ne prati. — Je li tako, Lunjo? — upita Jovanče. — Za kim si došla? — Za Stricem.
— Aha-ha-ha, došla za budalom, veliš! — Ko li je ta budala, ej Striče? — Ja sam budala! — odjednom dreknu Stric, munjevito priskoči stablu i dok se
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Znam, ni namisliti to nije, i budalom ga naričeš. Tako brate i svakoga cifrasta i ponosna na ogledu imaj, zašto sve je ovde tako kratko i malodobno,