Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
Zivkaju, šale se, dajući mu duvan i mešajući barut da bi posle kad u cigari bukne barut i oprži mu lice, bradu, on od toga preplašen, sasvim pobesneo, krešteći sumanuto da se cela čaršija uzbuni,
Radičević, Branko - PESME
Pa kada dođe, nek na vedlo bukne, Nek puška cikne, a sablja posukne, Jer eto veće sve đavolu ode, Ni crvu tako ne ima slobode, A kamo l' čojku, ta
Razgoreli teški jadi, Zaludu se vetrić trudi Da i malo porazladi, Jer kadgode lađan pirne, Sve to većma plamen bukne, U dušu ga većma dirne, Većma spomen kroz nju sukne. Tio vetrić, tio duje, Al' mu dušom poljuljuje.
Ćopić, Branko - Bašta sljezove boje
Još mi u srcu kljuca tuga za dolinom i ostavljenim djedom, ali kad mi kroz krošnjato drveće bukne u susret, sasvim izbliza, ogroman mjesečev požar, ja sve zaboravljam i uzbuđeno protepam: — Evo ga? — Aha, vidiš li?
Danojlić, Milovan - KAKO SPAVAJU TRAMVAJI I DRUGE PESME
Sad recite, šta je bolje: plamen ljubavi Koji se, moćan, do nebesa uspravi Za noć bukne i zgasne, ili Uredan život, u kojem ti se ništa ne mili?
To nije furunica, to je jogunica, Led ledeni, a plane kad se ne nadam. Čudesa iz časa u čas ona radi: Bukne li — tad se sva drma i hukće. Onda, vrela, ode na sneg, da se hladi. Pepeo istrese, Potom, Iza kuće.
Svaki put kad iz iskoni drevne U kapljici vode zraka sevne Znaj, to u srcu prolaznosti slasne Po jedan vek bukne i zgasne.
Ćosić, Dobrica - KORENI
čitavog Badnjeg dana; razgovor bi počinjali posle večere, njih dvojica sami, i slušali jedan drugoga sve dok selo ne bukne pucnjavom i vrevom petlova.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
KAP. ĐURAŠKO (za sebe): Kao plamičak sveće voštane, Što na sve želje vetra pristane — Tuli se, bukne, gasi se, plane, Dokle i sveće tako nestane... VUJO: Slobodan?... Slobodan, dakako!...
Nastasijević, Momčilo - PESME
DAFINA Kad neljubljeno mre, tmolo je vazduhom na strast. U mahu povenućem To bukne pupolj precvetanju, smrt neljubljeno razbudi. Dafinu na grob ne sadi. tmoli je dah iz nje, sablasno mami u tamu.
On trubi, trubi u predvečerje strahobni rub. I vidim, samo što pagubom ne bukne kužna oluja. I čujem, samo što strahobno u skladu ne zahori Aliluja.
Ćipiko, Ivo - Pauci
I on je ovoga časa zavoli još više, u njemu se budili slatki osjećaji i na mahove bukne momačka strast, pritajivana tako dugo u nezgodama i nevolji života.
Nenadić, Dobrilo - DOROTEJ
Nakrivila glavicu na jednu stranu, stisla zube, raširila nozdrve kao ždrebica i šapicom ga luluška levo-desno, dok ne bukne, dok se ne ustoboči kao gladna ala.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
Kako su ljudi nejednakih ćudi. Ima luđih od luđega. Iz male iskre zamotane slamom, plamen zasjat bukne. Bolje i lepše je što je malo navinulo se ispraljati počvršće, negoli palo i sronjeno do kraja izdizati.