Upotreba reči buktinja u književnim delima


Dučić, Jovan - PESME

Bez buktinja ide ta vojska što ćuti, Požar selâ svetli za marševe gorde... Vaše gromke himne ne čuše nam puti: Nemo ubijaju deca

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Sunce je ujutru izlazilo na ravan kao buktinja, a uveče zalazilo iznad varoši, crkava, tornjeva, brdašca, crveno kao lomača.

Petrović, Rastko - LJUDI GOVORE

“ Nova munja, ne osvetli jezero već nekoliko bregova iza one druge obale. Ljubičast, goreći od fosfora kao buktinja, na vrhu jednoga oštroga brega, gradić i seoce u njemu. Precizno ocrtane kule, krovovi, zvonare.

Ilić, Vojislav J. - DEČJA ZBIRKA PESAMA

I hor sveštenika Oglašava ponoć svetim molitvama. U crnome ruvu, spram buktinja sjajni', Izgledaju oni k'o duhovi tajni. 8 Mrtva, pusta ponoć, nigde živa znaka!

Crnjanski, Miloš - Lirika Itake

A kad ste prošle u svili, narod je klečo, i prašinom se vitlali stegovi i sveci. Monasi strasni goli se sekli, kraj buktinja strašni, i klekli u ćilim vaših tela što krv i miro proli na oštar šljunak, kojim su boli i pekli rane kolena prašnih.

To gorko nebo jutarnjih jeza, boje divljih golubova što izleću iz dugog sna. Nebo sa igrom buktinja uveče i nepomičnom, smrtonosnom, hladnoćom zvezda, noću, čistih kao krupne pahulje snega.

Ilić, Vojislav J. - PESME

Oboren pehar, pogažen cvet, Buktinja već se gasi, I tavna ponoć širi let I svija guste vlasi. O, kakav umor! Milu sen Zaludu srce sniva, I zaman traži

Da buktinja svesti jasna Na slavu nas večnu seća Kao zvezda neugasna Kroz godine i stoleća. 1891. U OSAMI Kad odjekne slavuj-pesm

I hôr sveštenika Oglašava ponoć svetim molitvama. U crnome ruvu, spram buktinja sjajni', Izgledaju oni kô duhovi tajni. Mrtva, pusta ponoć, nigde živa znaka!

„Pogledaj“, reče mu, „samo!“ i pruži put sela ruku. ,,Buktinja svetli se tamo, I kmet sa momkom ide.“ Kića se lagano diže, Povi se, da bolje vidi, i naže Zvezdani bliže, I prošaputa

„Otvori jedanput, more!“ Kmet se očajno derô, kô selo da negde gore. Najposle ispade neko, komotan, iz vajata. Buktinja zasvetli jasno, a pred njim - opštinski ćata.

On šturnu preplašen u mrak, gde senka vladaše gusta, Al' vajda beše mu slaba, jer svetli buktinja pusta I kmet ga uoči dobro. „Gospode, hvala je tebi. Al' šta se dešava ovo?“ uzdahnu kmet u sebi.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Neka uobrazilja pokreće naša krila, a buktinja, nauke neka nam svetli kroz tamu. Ja je već držim, upaljenu, u ruci da bih, čim stignete ovamo, ostavio ovu moju radnu

uz obalu reke, ponosno se uzdiže, nad zamagljenom varoši, carska palata sa svojim visećim baštama, osvetljenim bezbrojem buktinja. Ostali deo varoši, nejasna gomila kuća, odaje se samo žmirkavim svetiljkama, svojim brujanjem i lavežom pasa.

Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2

Zarih mamuze. Vetar pisnu. Za nama se zanija baterija i kao orkan polete. Bližimo se. Ona vatra naraste kao ogromna buktinja.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti