Upotreba reči can u književnim delima


Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI

prstenjem i lancima, i, ne saginjući se, štapom otkriva ranjenike, pregleda ih i pita tankim glasom kroz nos: — Sto can’m, sto toj, a? A seljaci jauču, viju se i krvlju iz rana šaraju kaldrmu.

Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR

Gle, i sad mu dopire do ušiju taj čarobni zvuk: cin... can... cin... can... I on, harambaša hajdučki, sav blažen, kao nevino dete, sluša taj zvuk I oseća kako mu se rastapa led

Gle, i sad mu dopire do ušiju taj čarobni zvuk: cin... can... cin... can... I on, harambaša hajdučki, sav blažen, kao nevino dete, sluša taj zvuk I oseća kako mu se rastapa led s okorela

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Knez odmah za kesu, can-cin, te Eri-kaluđeru pedeset groša. Kaluđer uzme pare, a Era-kaluđer nešta našandrca (a nije ni znao pisati), zafale

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti