Upotreba reči carevu u književnim delima


Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI

— „Mi knezovi u carevu i tvome izmetu (poslu) noge do kolena a ruke do lakata. Pa kad ćemo po carevim čaršijama od zulumćara ginuti, to

Januarija 4. godine 1806. piše mi gospodar Đorđe, dođem u Kneževac. 5-ga rano poćemo na Carevu Ćupriju na Topčider, s tim ugovorom, da uzgred ako nađemo kakvi̓ Turaka uz put, zakačimo, ali da ne počinjemo veliki

Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE

Uvek mora biti na njenu! Neće da radi što joj se kaže. Kaže: „Nisam ja to ni u oca radila! Što daja mesim hleb za carevu vojsku? Meni i mom Arsi dosta jedan!” Ženskadija ne sme nijedno ništa da proslovi.

Kmet se pomamio: Živog ili mrtvog! — dere se on. — Živog ili mrtvog, moja glava carevu plaća! I učas, kao nekim čudom, svi neodoljivo zaželjaše uhvatiti učitelja i oteti mu Maru.

Teodosije - ŽITIJA

A on izvesti oca o carevu pozdravu i dade mu pismo, a s njim donese i zlato dano mu od cara, i reče da im je car darovao Hilandar sa svakim

Sutradan prepodobni Simeon dozva igumana i bratiju i predade im zapovest carevu, i manastir Hilandar priložiše Vatopedu, i od cara darovano zlato predadoše igumanu i bratiji ia službu manastiru.

Goru i našavši svoga prepodobnoga oca u Gospodu živa, pokloni mu se i celiva ga, i obavesti ga o ljubavi i prijemu carevu, i reče da je sva njihova molba u Gospodu ispunjenja.

vera njegova, kao kad bi neko držeći u rukama carev dar sazivao drugove i susede, govoreći im: „Hodite i vidite na meni carevu milost, i smatrajte me blaženim kao onoga koji je dobio velike stvari“.

Patrijarh čuvši za carevu volju o svetome, veoma se obradova, jer ga i on mnogo ljubljaše, i brzo dođe do cara. Car uze ovoga u pomoć, i rekoše

koji su bili s njim u lađi, i napisa u pismu blagorodnu pohvalu, molitvu blagoslova za sve blagodati careve, i dade ga carevu čoveku da odnese caru. I tako sve ugostivši i udovoljivši potrebama za put i blagoslovivši otpusti ih s lađom k caru.

svetim i časnim muževima, svršivši nad svetim sve uzakonjeno u psalmima i pesmama, položi ga u crkvenoj priprati u carevu manastiru, slaveći za pokoj njegov Oca i Sina i Svetog duha, i po carevoj zapovesti dovoljno obdari nište.

u čast svetoga, da osvetljavaju sveti grob njegov, kao što i do sada u čast svetoga grob taj ukrašen stoji u manastiru carevu u crkvi Svetih četrdeset mučenika. U tome manastiru carevu beše neki inok, koji se zvao Neofit.

U tome manastiru carevu beše neki inok, koji se zvao Neofit. Od mnogo godina on beše grbav, i nimalo se nije mogao podignuti.

Matavulj, Simo - USKOK

mu objasni: — To je jedna od onijeh stotinu i šesdeset što je car Veliki Petar poslao vladici Danilu, poslije boja na Carevu Lâzu. Još samo jedna ima u našem plemenu.

uvijek bila vjerna caru, koja je njemu dala mnogo dobrijeh službenika; pa stoga što ti se odbija na mladost, donosim ti carevu milost!

Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Dositejevi sledbenici rade u istom pravcu. Jovan Muškatirović piše naročitu knjigu potiv praznika, pravdajući carevu naredbu o ukidanju silnog praznovanja u pravoslavnoj crkvi.

Kostić, Laza - PESME

Svi su se slegli u grdnu rpu kô rajska živad čoveku prvu, sve se to klanja u živom vrvu carevu grbu. Il' one slike zlaćanih buba zar nisu carski grbovi bili? — Na plodu rajskom tragovi gnjili gujina zuba.

Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA

A Baš-Čelik skoči kao munja, pa raširi krila, poleti, i u isto vrijeme uzme pod krilo carevu ćerku, ženu njegova izbavitelja, i tako najedanput iščezne iz očiju. Sad da vidiš čuda: prepane se carev sin od cara!

i on se lepo umije, uzme sokola na rame a hrte uza se a gajde pod pazuho, pa svirajući krene ovce i pođe dvoru carevu, a devojka pored njega još u strahu. Kad dođu u grad, sav se grad slegne kao na čudo.

Naskoro potom dođe u carevinu cara Petra car Tatarin pa počne raspitivati za cara i carevu devojku. No svuda mu na to pitanje odgovore da je kći cara Petra umrla, a car Petar otišao do Sunca da ga to i to

— pa joj pristupi i poljubi ju u ruku. Zmajeva mati rekne mu: — Bog te pomogo, sinko! Koje dobro? Rob: — Tražim carevu kćerku koje nestade od oca iz zazidane kule.

A peti se u hvatanju tako izveštio, da će i sam grom u ruke uhvatiti. Dakle, ako ti ovi carevu kćer ne nađu i ne dobave, doista je nitko drugi u celom svetu neće naći ni dobaviti...

Zmaj uzme brzo carevu kćer na ruke, pa poleti s devojkom iz dvora tako polako da zmaj sedmoglavi i ne oseti. Ali se ovaj zatim brzo probudi

Narod odmah prizna da je pravo da on uzme carevu kćer i da caruje. I tako ono momče oženi se carevom devojkom i postane car, a ostali momci što su s njim išli ižene se

Onda ona kao srdito baci prsten na zemlju; prsten prsne, a od njega se prospe sitna proja, i jedno zrno otkotrlja se pod carevu čizmu, a sluga se ujedanput stvori vrabac, pa na vrat na nos stane proju zobati, i kad sva zrna pozoblje, pođe da i ono

Vezir se upropasti: — Bog s tobom čoeče! kako će carev sin znati zanat? Što će zanat carevu sinu? Zanate ljudi uče da se hrane njima, a carev sin ima zemlju i gradove.

Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA

— Narod je kao oblak: nekog orosi, nekog pokosi; nekog nahrani, nekog sahrani. — Na carevu ljebu ima sedam kora. — Nebojšu najpre vuci pojedu. — Ne budi svakoj ptici kobac!

Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE

“ Vezir se upropasti: „Bog s tobom, čoveče! Kako će carev sin znati zanat? Što će zanat carevu sinu? Zanate ljudi uče da se rane njima, a carev sin ima zemlju i gradove.“ Govedar kaže opet: „E!

Onda ona kao srdito baci prsten na zemlju; prsten prsne, a od nega se prospe sitna proja, i jedno zrno otkotrlja se pod carevu čizmu; a sluga se u jedan put stvori vrabac, pa na vrat na nos stane proju zobati, i kad sva zrna pozoblje, pođe da i

i on se lepo umije, uzme sokola na rame a hrte uza se, a gajde pod pazuho, pa svirajući krene ovce i pođe dvoru carevu, a devojka pored njega još u strahu. Kad dođe u grad, sav se grad slegne kao na | čudo.

Tebi sad valja poći za ovu zmijicu, jer on svašta ima bolje od nas.” Tako zmijica skupi svatove i odvede carevu kćer te se venča s njome. Posle nekoga vremena zmijina žena zatrudni.

Ujutru kad ga izvedu živa i zdrava pred carevu kćer, ona odmah dovede berbere te ga obriju i umiju, pa onda iznese gosposke haljine te ga preobuku, pa sedne s njim na

Narod odmah prizna da je pravo da on uzme carevu kćer i da caruje. I tako ono momče oženi se carevom devojkom i postane car, a ostali momci što su s njim išli ižene se

” Pošto baba to ču, sažali joj se pak se maši u njedra i izvadi jedan bokunić kruha, i dade | ga carevu sinu govoreći: „Na ovo kruha, ali ga čuvaj kao zjenicu od oči.

Bježeći obazru se, kad li njezina mater za njima trči, oni se prepadoše, a baba već da ih stigne, ali u muci pade na um carevu sinu oni lješnik, pak ga izvadi i upita: „Ah za Boga! šta ćemo sad?” A lješnik mu odgovori: „Otvori me.

U ovi isti čas — Božja volja! — car spavaše, i u snu ona ista žena što je carevu sinu na snu dolazila, pojavi se caru govoreći: „Ustaj na noge, tvoj je sin mrtav i tvoja snaha; nego uzmi travu što

” Onda ona žena povrati oči carevu sinu i zadune ga, i kad oživlje, dade ga caru a on njojzi konja. (Daklem se misli da je konj bio sin one žene, a onaj

” Vezir se upropasti: „Bog s tobom, čoeče! kako će carev sin znati zanat? Što će zanat carevu sinu? Zanate ljudi uče da se hrane njima, a carev sin ima zemlju i gradove.

A Baš-Čelik skoči kao munja, pa raširi krila, poleti, i u isto vrijeme uzme pod krilo carevu ćerku, ženu njegova izbavitelja, i tako na jedanput iščezne iz očiju. Sad da vidiš čuda; prepane se carev sin od cara!

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA

Onda će on njoj: — Vidiš ovaj prsten? Ja ćy ovaj prsten metnuti evo na ovaj kraj pilava i sahana da dođe pred carevu kćep. — Hoću, pobratime, da je i šta više.

i on se lepo umije, uzme sokola na rame, a hrte uza se, a gajde pod pazuho, pa svirajući krene ovce i pođe dvoru carevu, a devojka pored njega još u strahu. Kad dođu u grad, sav se grad slegne kao na čudo.

A Baš-Čelik skoči kao munja, pa raširi krila, poleti, i u isto vrijeme uzme pod krilo carevu ćerku, ženu njegova izbavitelja, i tako najedanput iščezne iz očiju. Sad da vidiš čuda: prepane se carev sin od cara!

reče teta: — Eno, pobratime, vidiš tamo na kraju onaj zlatni krevet, tu leži careva kći; sad otidi tamo, pa zgrabi carevu kćer zajedno s poplunom i brzo je donesi ovamo.

Narod odmah prizna da je pravo da on uzme carevu kćer i da caruje. I tako ono momče oženi se carevom devojkom i postane car, a ostali momci što su s njim išli ižene se

On se povrati još jedanput i uljegne pred carevu kćer po treći put. Kad ga ona viđe, reče mu: — E, momče, momče! Kako ti nije žao trošiti tolike pare uzalud?

Kad on to čuje, domisli se te najposlije ostane i uzme carevu kćer, pa tako u onome gradu i sada s njome caruje, ako ga nije potres razvalio i on ako je živ.

Onda ona kao srdito baci prsten na zemlju; prsten prsne, a od njega se prospe sitna proja, i jedno zrno otkotrlja se pod carevu čizmu; a sluga se ujedanput stvori vrabac, pa na vrat na nos stane proju zobati, i kad, sva zrna pozoblje, pođe da i

i za njima dečko vezivao snoplje, pa kad su se nešto zaspominjali, reče mali materi: — Mati, idem ja lijepo nasmijati carevu kćer. A ona mu reče: — Odlazi, beno, ta išli su tamo pametni ljudi pa nijesu ništa mogli učiniti, a da ti to učiniš!

Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka

Moj otac je protestvovao mnogo pre tog događaja tako što je izbacio carevu sliku iz kuće. Miletićeva poseta Banatu obeležava početak novog političkog perioda u Banatu, perioda nacionalizma.

Jakšić, Đura - STANOJE GLAVAŠ

Kad ne mož’ celu vojsku carevu, Ono bar jednu glavu za dlaku!... A sada zbogom!... Ja poslom odoh, A ti se sećaj časa stravičnog, Ne kô što piše

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Svu grdnu silu vrele Azije, Da je posečem, smrvim, razorim, — Da svako zrnce ovog alema Po jednu vojsku košta carevu: Jer sam ga tebi, mila snahice, Od trgovaca skupih kupovô... JELISAVETA: Meni? STANIŠA: Jest tebi!

Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA

on »bježi sve dublje, a ko bi ga izvadio, taj bi bio veoma srećan«, i kad bi kroz prsten na njegovu dnu »pogledao u samu carevu ćer, vjeruje se da bi pošla za nj«.

Olujić, Grozdana - SEDEFNA RUŽA I DRUGE BAJKE

Ali, tek što joj se primače, a nečija je ruka zgrabi. — Prvo ću ja počistiti svoje dvorište, a onda ti čisti carevu carevinu! — reče ženi jedan oholi brkajlija i potrča ka svojoj kući, ka svom dvorištu.

Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA

Zatim se iznosi boj na Carevu lazu (1712); junaci njegovi jesu po pesmi: Vuk Mićunović, koji je predstavljen kao najveći junak toga vremena (ima

U Turčina jednu kažu silu, samovoljna Turčin-Vlah-Aliju, te ne sluša cara čestitoga, za vezire nikad i ne misli, za carevu svu ostalu vojsku a koliko mrave po zemljici: taku silu u Turčina kažu.

se na konju đoginu, primi s' bane uz Goleč planinu; on je ozdo, a sunašce ozgo, te ogrija sve pole Kosovo, i obasja svu carevu vojsku. Al' da vidiš silna Vlah-Alije! Svu noć ljubi Strahinovu ljubu na planini Turčin pod čadorom.

Malo vreme zatim postajalo, dođe ferman od cara turskoga Mustaf'-agi da ide na vojsku. Ode Mujo na carevu vojsku, pripasao sablju okovanu; a kad dođe u carevu vojsku, gleda sablju malo i veliko: nikome se izvaditi ne da!

Ode Mujo na carevu vojsku, pripasao sablju okovanu; a kad dođe u carevu vojsku, gleda sablju malo i veliko: nikome se izvaditi ne da!

Marko pita svoju staru majku: „Sjetuj mene, moja stara majko, kuda mi je sad ići najpreče: il' ću ići na carevu vojsku, il' ću ići kralju u svatove, da ga vjenčam s gospođom kraljicom; il' ću ići Sibinjanin-Janku, da mu krstim dva

Kraljeviću Marko, u svate se ide na veselje, na kumstvo se ide po zakonu, na vojsku se ide od nevolje: idi, sinko, na carevu vojsku; i bog će nam, sinko, oprostiti, a Turci nam neće razumjeti“.

To je Marko poslušao majku, pa se sprema na carevu vojsku, s sobom vodi slugu Golubana; na pohodu majci naručuje: „Ču li mene, moja stara majko!

Ode Marko na carevu vojsku sa svojijem slugom Golubanom. Kad su bili na trećem konaku, sjede Marko večer' večerati, Goluban mu rujno vino

Brže da si, moj po bogu sinko! Arapi mi šator oboriše!“ Onda Marko usjede na Šarca, pak on ode u carevu vojsku. Kad ujutro bijel dan osvanu, i dvije se udariše vojske, opazi ga straža od Arapa, pak povika iz grla

Kad nastalo leto osamn’esto, pisat pođe carevi vezire, pisat pođe po zemljici carskoj i on kupi na carevu vojsku: gde s’ u kući četir’ muške glave, od četvoro uzima trojicu; gle s’ trojica, uzima dvojicu; gle dvojica, onde

Redak dođe Koviljkinom dvoru da joj ide Mirko i Marinko, da joj idu na carevu vojsku. Obadva ih opravila majka da joj idu na carevu vojsku.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

) Nego on so tim prekrati carevu reč i njegovu mu misao taki razonodi. Ama na carevo o tom pouzdanje jer on hoće do ista to njemu početi praviti, ta i uze

glavu, eto sutra, i ljutom će ga mukom umoriti pred svom ostalom gospodom, da od njega svet bude im, kako će se paziti u carevu dolasku.

Al’ što sila, sila je u polju. Gde će jedni građani nadbiti carevu jednu celu armandu? Njino polje: oni u gradu zatvoreni, pomoći s druge strane niotkud.

A posle toga boravljaše se u carevu dvoru ujedno služeći mu pred carem. Sloka i mladići svi mu se čuđahu lepoti i razumu njegovu.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti