Raičković, Stevan - KAMENA USPAVANKA
O teži je muk od teških reči. BEZ LjUBAVI Kad će sneg iz moje glave da prestane: Već mi mesto srca kuca komad celca. Prazan sam i beo kao dno krečane. Najzad, crni svete, evo tvoga belca! Međ rebrima smet mi snežno granje zida.
Ćosić, Dobrica - KORENI
Valjaju se magle, teške, guste. Na drveću šušti inje. Čađević zastajkuje, zanosi se i sapliće, udara kolenima o obale celca. Onda odjednom potrča i stiže Aćima: — Bole bi bilo da i tvoji sinovi sad idu s tobom — reče bez ljutnje u glasu.