Jakšić, Đura - PROZA
“ Pokažite mu kako se sagne, celiva im bleda čela, a niz obraze joj poteku suze; zatim se uputi živima i čarobnim osmehom mami nove žrtve, nanovo
Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO
A on mu čita, čita... Kad svrši, on podnese krst, reče mu da se prekrsti i celiva. I bolesnik se prekrsti i celiva, pa onda reče: — Al’ sam umoran! — Hoćeš prileći malo? - pita ga popa.
A on mu čita, čita... Kad svrši, on podnese krst, reče mu da se prekrsti i celiva. I bolesnik se prekrsti i celiva, pa onda reče: — Al’ sam umoran! — Hoćeš prileći malo? - pita ga popa. — Hoću - veli on.
— Bog ti pomogao, čestiti efendija! Marinkov mu glas zazvoni prijatno. On zastade i pogleda ga, a ovaj priđe te mu celiva skut i ruku, pa, držeći ruke na prsima, pože glavu... Da kažem ko je Marinko. On je — seljak.
I Kruška njega nije voleo. Ali, kad mu zazvoni glas Marinkov onako prijatno, on zastade, a kad mu Marinko celiva skut i ruku, on stade. — Kud si pošao? — upita ga. — U šumu čestiti efendija. Kruška ga gledaše onako ponurena.
Popa ućuta, pruži krst detetu, pa kad ga ono celiva, on skide epitrahilj i metnu kapu na glavu. Aleksa se maši kese i izvadi zlatan dukat: — Oče, da ti platim.
Svi poskidaše kape. Ivan se prekrsti i celiva krst. Zatim poče za popom govoriti ove reči: — Ja, Ivan Miraždžić, zaklinjem se živim bogom i svim što mi je najmilije
Amin. Onda opet celiva krst. — Ivane! — reče pop. — — Ti si sad kmet. Kao sluga božjeg oltara, hoću da te opomenem da je strašna zakletva
— reče on i zbaci kapu s glave. Treba još nekog da pozdravim!... Pa priđe kućnjem pragu, kleče, prekrsti se i celiva ga. — O, gnezdo moje!... O, radosti moja! Babo! Najo! Braćo!... Svi!... I ti, Jelice, i vi deco!... Ovamo!
— Mogu, popo, mogu! — reče Aleksa i diže se s postelje. Popa skide kapu, uze epitrahilj, prekrsti se, celiva i metnu na se; zatim otvori knjigu i poče čitati. Pošto pročita molitvu, on ga pripita za grehe. — A grešan sam, oče!..
Zbogom, gospodaru! Srećno pošao, a još srećnije došao! I priđe ruci Stankovoj. Kad ga celiva u ruku, ona mu pridrža torbu da uprti... Stanka kao da neko guraše napred. On joj samo pruži ruku i reče. — Zbogom!..
Dučić, Jovan - PESME
Ljubičaste gore, granitne, do svoda, Zrcale se u dnu; mirno i bez pene, Površina šušti i celiva stene; Svod se svetli topal, staklen, iznad voda.
Dok večernja magla iznad nemih žala Pada, kô zaborav, nečujna i siva. Penuši se talas i mirno celiva Slano crno stenje na rubu obala. Vidim vrh zvonika; to crkvica mala Viri iz maslina, topola i iva.
Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
” Dugo smo se tako molili. Posle moja mati usta, pope se na stolicu pa celiva svetog Đorđa. I moja sestra to isto učini, a posle diže i mene i Đokicu, te i mi celivasmo.
Stanković, Borisav - BOŽJI LJUDI
A ja ću da pišem vladici i čim on odobri, venčaću vas. Ona radosno, zbunjeno kao svaka isprošenica, prišla da mu celiva ruku, ali on je, grozeći se, odbio. — Neka, živa bila. Idi sad. Ona pošla. Ali se opet vratila.
I pošto ga, ispod ikone, na belom čaršavu polako, nežno namestiše onda ga svaka, prekrstivši se, celiva u čelo, zapali mu sveće više glave, i posle se poređaše oko njega da sede, čuvaju ga.
Vasić, Dragiša - CRVENE MAGLE
Na stolu je drhtala mala dojana svećica. Jedan kraj badnjaka štrčao je iz peći. Pozvaše ga da džarne, celiva ga i izgovori neke reči. On to učini poslušno, osuđenički, tajanstveno.
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Garsuli mu onda dobaci da je, da celiva njegovu ruku, i taj Janko dolazio. – Čisto sumnja! – Pavle na to. A da se veliki gospodin Garsuli, slučajno, ne bi
Vasilije jeste sad u najboljim godinama, u najboljoj muškoj snazi. On mu se klanja i ruku mu celiva, u mislima, svako jutro, kao što mu je nekad, u zbilji, celivao. Njega se treba držati! A poštovati Savu.
Teodosije - ŽITIJA
I mati, kao svaka mati, zagrli ga i celiva s ljubavlju, pa ga otpustiše s mirom, ali mu zapovediše da se brzo vrati. Jer ne znađahu da neće tražiti je lene, već
Stigavši u Svetu Goru i našavši svoga prepodobnoga oca u Gospodu živa, pokloni mu se i celiva ga, i obavesti ga o ljubavi i prijemu carevu, i reče da je sva njihova molba u Gospodu ispunjenja.
Uđe y crkvu svetu i sa mnogim suzama ljubazno celiva časni i mirotočivi grob prepodobnoga svoga oca, igumanu i bratiji dade u Gospodu celivanje, mir i blagoslov, i tako se
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
Oh, baš si ti?! ... I, iznemogla, obamrla, blažena, predaje mu se i pruža mu onda čas levi, čas desni obraz, da ga on celiva naizmence. Ali jedne jeseni, uveče, rekoše joj da se lepo obuče i nakiti.
— Vaistinu se rodi! ... — I kao da bi pre ona moju ruku poljubila, tako mi teško pruža svoju i celiva me u čelo, oči, obrve i obraze... Još bi htela, no ja se trzam. Pružam joj naforu i pitam: da li je ko dolazio?
Kostić, Laza - PESME
Al' tek ona svetla biva što s oblaka padne siva pa je sunčev plam celiva, da se zasja i preliva na divotu sveta živa. Tako su i prosci Tvoji: — ko da bira ko da broji?
Bogu celiva blažena cika, paklenom strašću što piše raj, gospodu vriska očajanika, rušeći večnim nadama traj: ti, kletvo zemne oman
Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE
STANIJA: A kako Že da ga preliju sas zetinom i sas zemljom? VELIMIR: To može i kod kuće biti. STANIJA: A da se celiva? VELIMIR: Opet kod kuće. STANIJA: A što se u crkvi poje posljednje celivanje? VELIMIR: Tamo se mrtvaci ne nose u crkvu.
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
Ni ostalu muku tvoju, Kojuno si ti mučio Od đeteta malenoga; Ni sirotnu đecu tvoju Bez nastave i nauke, Bez celiva i grljenja I bez svakog dobra tvoga. 95. S jadom sam ti na dvor došla, jad je mene!
“ 209. Zahvali se bela Rada Kod svi’ druga na kladencu: “Kako li me majka rodi, Mene momče ne celiva, Ni mi cvetak s glave uze.“ To dočuo mlad Nemija, Pa otide svome domu.
Crnjanski, Miloš - Lirika Itake
U slavu banaćanskog smeha kojim je to odbio. Njegovoj poslednjoj želji da mu dadu slavsku ikonicu da je celiva, poslednji put. U slavu onog dana kad su ga odveli. Pijem za prostitutku kojoj je platio stotinarku da ga zarazi.
Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE
slabački njihovi zraci, tupe su njihove strele za gustu koprenu mraka, kroz koju se tiho potkrada lagani povetarac, te celiva znojno lice umornog radnika i zadiše ga svežim, životvornim mirom.... Sve oko nas obavio jesenji mrak.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
KNEZ ROGAN Navrtite te pet šest ovnovah, da ručamo, da doma idemo. DOĐE DRAŠKO VOJVODA PA SE SA SVIJEMA GRLI I CELIVA, PA SJEDE MEĐU NjIMA. KNEZ ROGAN Pričaj štogod, Draško, od Mletakah! Kakav narod bješe na te strane?
Jutros si mi divno voskresnula iz grobovah našijeh đedovah! SKIDA SE S KONjA VLADIKA, TE GRLI I CELIVA JUNAKE KOJI SU POČELI BOJ S TURCIMA; I TAKO IDU NIZ POLjE PJEVAJUĆI I PUŠKAMA VESELjE ČINEĆI.
IGUMAN STEFAN Ko je da je, nije ugodio. ULAZI JEDNO MOMČE K NjIMA, CELIVA VLADIKU U RUKU, PA IGUMNA STEFANA. VLADIKA DANILO Što je, momče? Otkuda si sada? Eda ćeš ni što dobro pričati?
PREKLANjA SE ULAK, CELIVA OPET VLADIKU U RUKU, MEĆE MU KNjIGU NA SKUT, I ODLAZI. VLADIKA DANILO ZOVE ĐAČE DA PROČITA ONU KNjIGU, DA JE ČUJE I
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Njegova dosta iznošena duga mantija klimata se oko njega. Magda mu priđe ruci. Celiva ga i čestita praznik. On je poče dugo, trepćući, gledati, ne mogući da je se seti, tako da Magda tupkajući ispred njega
Stana, njegova žena, iziđe i pridrža mu konja. On još s konja, skidajući se, pruži joj ruku. — Celivaj! Ona ga celiva, ali se trže uplašeno i poče da blene. — Kaži, dragička! — Pa... dragička — poče Stana, snebivajući se i čudeći se.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
„Blago meni danas, evo meni moga brata; đe si mi željo moja!“ reče Joka poklonivši se da mu ruku celiva. Čovjek odiže obje ruke da joj ih izmakne, pa ižljubi s njom u lice.
Sveti Sava - SABRANA DELA
I pošto stane da ga celiva sva bratija, i otada postaje vaš iguman, Bogom postavljen i Presvetom Gospođom i Vladičicom Bogorodicom Nastavnicom
neka čini tri metanija pred Presvetom Vladičicom našom Gospođom Bogorodicom i Nastavnicom, i neka sa strahom pobožno celiva [ikonu]. A potom da se poklopi igumanu do zemlje.
Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE
dedi oko zablistalo, Pa suzu proliva, i unuku svome reče da gusle celiva. Dete gusle celivalo; P' onda pita živo: „Je li, deda, zašto sam ja Te gusle celiv'o?“ „Ti ne shvataš, Srpče malo!
Ljubičaste gore, granitne, do svoda, Zrcale su u dnu. Mirna, i bez pene, Površina šušti i celiva stene; Svod se svetli, topal, staklen, iznad voda.
Vasić, Dragiša - SABRANE PRIPOVETKE
“ Počeo je Jaćim i sa trotoara već da silazi, barjacima raznim da pritrčava pa da ih celiva, dečicu da grli, bodri i sokoli, a sav je već rashodovan, i čakšire mu prugaste otkopčane, i znoj mu lije niz obraze,
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
mu u oku neobična roditeljska radost, ali on, ne izmenivši glasa ni držanja, samo mu pruži ruku, koju Đurica smerno celiva.
Sav svet obrće glavu od nje, kao od čudovišta, a mati širi slabe staračke ruke, obuhvata i steže svoju milu jogunicu, celiva je i gleda, gleda i celiva... Topi se radosno srce majčino, kaplju vrele suze niz obraze...
kao od čudovišta, a mati širi slabe staračke ruke, obuhvata i steže svoju milu jogunicu, celiva je i gleda, gleda i celiva... Topi se radosno srce majčino, kaplju vrele suze niz obraze... To je bilo onda o povratku, pre nedelju dana, a sad?...
On prenosi voštanicu i cveće u levu ruku, krsti se desnom i smerno se saginje pred krstom, pa ga celiva... Uzima popinu ruku i dva put je ljubi... a usna opet izdajnički dršće.... — Oprosti mi, popo!...
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Prota Tomović odmah natakao epitrahilj, zapalio tri sveće, svakomu po jednu, i dodao gostu svečani manastirski krst da celiva. Pa nabrao obrve, natuštio se i strašno zapitao: — Jesi li Srbin, Ivane Vojinoviću? — Jesam, čestiti oče!
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Sirotica, neznalica Ne oseća da je kriva. Decu grli, decu ljubi Da s’ zagreju od celiva: Decu ljubi, decu teši: „Ta još ima Boga živa!“ »Neven« 1882.
Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA
I kad spava, samo o molitvi sniva, Zamazala sveca što često celiva, — Pak će opet, veruj, ovog leta biti Da će se i ona dati namoliti. O družestvu ko sme slovo reći Todi?
Bojić, Milutin - PESME
I tiho jecam sred večeri pozne. XXIV Sav sjaj što neću kraj mene se jati, Sva prazna laska strasno me celiva I hučnom igrom žuđen idol skriva I orgijama sunca hod mi prati.
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
Dobio sam nada, Cveće mi je dalo Nežna osećaja, Mirni povetarac Suza – uzdisaja; Kad me svoji zraci Prvi put celiva, Sunce mi je ognja Poklonilo živa, A tičice male Pesama mi dale.
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Ruku, nogu (ljubi ga u ruke, saginje se i grli mu kolena.) MITKA (zaustavlja je): Ne! KOŠTANA (trudeći se da mu noge celiva): Ako! Samo me ti ne daj, pa i zemlju gde ti stupneš i to ću da celivam. (Očajno.) Ne daj me, slatki gazdo!
I, će ideš, će se venčaš. Svirke će ti sviriv, pesne će da ti pojev. Svi će da ti se radujev. Mladoženja će te celiva a ti će plačeš! I prva noć plakanje, druga noć plakanje i cel vek plakanje... KOŠTANA (grca).
Šantić, Aleksa - PESME
Prekrsti se, mermer celiva i oči Podiže. Tu gore zlatna slova stoje. I u prvom redu, na Mramornoj ploči, Ugleda imena lepe dece svoje.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
A kad Ivan primio blagoslov, ljubi babu u skut i u ruku, i u zemlju gde on čizmom staje, staru majku celiva u ruku: „Prostite mi, moji roditelji!“ Pa se Iva konja privatio, pa na mejdan ode pevajući, roditelji ostaše plačući.
Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU
I na to on pade pred noge caru, te ga celiva u skut i u nogu. I dostade s one žene oproštenje. A kad usta, poglednu k caru, vide onu ženu gde stoji s desne ruke uz
Sremac, Stevan - ZONA ZAMFIROVA
Doneso’ gi dom i dado’ mu gi, i on gi uze! Ama — ete sag mi dolazi u pamet — uze gi kučište, ama me ne celiva u ruku kako je adet u njega. Obuče gi, i jedan dan odija sas nji po čaršiju, a jutredan neće da gi obuče...