Upotreba reči cepaju u književnim delima


Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 1

Zasipa krv vojnike, koji žurno cepaju košulje da bi mu zapušili ranu. — Seci ruku! — viče neko. — A-a-a!... A-a! — dopire umirući glas tempirača, čiji se

Ranković, Svetolik P. - PRIPOVETKE

Opet se produžuje rad. Devojke pletu kotarice tankom lozicom, a čobani im cepaju i tanje voćke za šipila i čiste lozu od kore i čvorova... A tamo, preko puta u zobištu, stoji dobar bik.

Ćosić, Dobrica - KORENI

Posle izbora odžak ću da ti preturim!“ Viknuo sam, svi su čuli. Ljudi su se smejali kao da se daske lome i cepaju, činilo se Aćimu, a, u stvari, samo se nekolicina, krijući lica, unjkavo nasmejala. „Sad smo se orodili.“ „Ti i ja?

Jakšić, Đura - JELISAVETA

Slobode skupe, sinjeg kamena, Čalmama belim, golim glavama, Što se o čelik naših kostiju Pakosno biju, mrve, cepaju... KATUNOVIĆ: I hoćemo, — Kad je i gospod tome kaio!... KNEZ ĐURĐE: Sed’ oče! I o crkvi sam svetoj mislio. VL.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

Kiša će, kao što vidim, brzo prestati. Oblaci se cepaju i već se između njih pojavljuje plavetnilo neba. Kada se oblaci porazmaknu toliko da između njih proviri plavo parče

Petrović, Rastko - PESME

za slavu i putovanja, sa druma Za korak jednog deteta, za pokret njegov u hodu, A aeroplani i ptice proleću kroz oblak I cepaju ga ritmom dugih pesama Kraj Ohridskog jezera i manastira svetog Nauma Za mirni put beskrajni i duboku nabranu

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti