Upotreba reči ceriti u književnim delima


Veselinović, Janko - HAJDUK STANKO

— A zar ne znaš, nesrećniče matori, da se ovo tiče moje glave? — jeknu Lazar. Marinko se stade ceriti: — Bogme, dijete, pa i glave, ja!... Šta se mene tiče tvoja glava, ja čuvam svoju!...

Popović, Jovan Sterija - IZABRANE KOMEDIJE

) ISAJLO: E, de, de! Sad i taj pokor na moju glavu. Da me čuje kum, prekrstio bi se. (Poćuti malo, pa se počne ceriti i krstiti.) MANOJLO (prolazeći stane, pa udari Isajla rukom po leđi). Hej, pobro!

Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba

A da li će se i „nova sretna 1937. godina” isto tako sretno ceriti? Tu sam neizvjesnost, u polušali, povjerio mojoj bolničarki. — Hoće, hoće, ne brinite!

Ćipiko, Ivo - Pripovetke

—Ne znam ja... Pitaj brata, evo ga! i pokaže rukom na nj. —Što će ti brat? — umeša se drugi i poče se ceriti. —Da ko će?! — izgovori tiho curica i pogleda na brata. Uto se i on približi. —Što bi? — upita sestru.

— Ali šta se ogrizaš kad te se ne tiče?— navlaš će okosito mladić, posmehujući se. Drugi se stali ceriti i dalje zadirkivati dok župan ne odseče: — Večeras ćete se šaliti koliko vas je volja; sada prigni šiju i kupi!

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti