Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
g.), blizu Cetinja, u Goraždu i Mileševu, u Bosni, u Skadru, u predelu Starom Vlahu, u manastiru Gračanici (na Kosovu), u Beogradu, itd.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
Nenadović, Lj., O Crnogorcima: pisma sa Cetinja 1878. Obod, Cetinje 1975. Nikolić, V., Etnološka građa i rasprave iz Lužnice i Nišave, SEZ, 16, SKA, Beograd 1910.
Kostić, Laza - PESME
PROLOG ZA GORSKI VIJENAC Na Lovćen gledah u snu, s Cetinja, pun zazora, kâ negda, djetinja. Ispitljiv, al' u smjernoj molitvi, prozborih onoj svetoj kolibi: „Pjesniče, druže,
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
U pomoć nam ko god ču priteče, sakupi se vojske kao vode. I što ću ti duljiti pričanje? Koliko je ravnoga Cetinja, ne uteče oka ni svjedoka, ni da kaže kako im je bilo, te pod sablju svoju ne metnusmo koji ni se ne kće pokrstiti;
Kuće turske ognjem izgorjesmo, da se ne zna ni stana ni traga od nevjerna domaćega vraga. Iz Cetinja u Ćeklić pođosmo.
Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI
Književna mapa je okrnjena: teško je zamisliti da će nam iz Dalmacije, Mostara, Sarajeva, Krajine, Slavonije, možda i sa Cetinja, dolaziti ne samo značajni pisci nego i pisci uopšte.
Jakšić, Đura - JELISAVETA
Da samo dana ovog nesreću Ne gledam danas živim očima! Oteše sve, baš sve do Cetinja. — Jaoh, boli! Srce sustaje — Sve lakše bije — krvi nestaje. RADOŠ ORLOVIĆ: Ko ječi to? Zar ima živih još?
Opačić, Zorana - ANTOLOGIJA SRPSKE POEZIJE ZA DECU PREDZMAJEVSKOG PERIODA
knjige njegovih putopisa: Pisma iz Grajfsvalda (1850), Pisma iz Švajcarske (1852), Pisma iz Italije (1868-69), Pisma s Cetinja (1889) i Pisma iz Nemačke (1874).
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
očima seir pogledati, ja kad puče trideset topova, pa kad puče Krnjo i Zelenko, polje tutnji, a planina ječi, Cetinja se voda uspljuskuje, popadaše konji na koljena, a junaci mlogi potrbuške: nije šala na gradu topovi, nije šala Krnjo i
Morača, koja se više njega razdvaja i tako optječući ga utječe u Skadarsko jezero, koje se onuda zove Blato; a voda je Cetinja čak u Dalmaciji (izvire blizu varošice Vrljike i utječe u more kod Omiša).
Pero Vučićević je istorijska ličnost. Krajem XVII veka bio je knez u selu Zaljuti (severozapadno od Cetinja). Po jednom dokumentu vidi se da je jedan sin Perov ubijen u istočnoj Hercegovini. Da je vila, na više bi bila, tj.