Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Iznad obeju se dižu krševiti odseci i planine Stare Crne Gore preko kojih vodi jedan drum od Kotora na Cetinje, a ostalo su postopice i kiridžijske staze.
Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
S., isto, s. 89; Šnevajs, E., isto, s. 105. ²⁸ Ljubiša, S. M., Pričanja Vuka Dojčevića, Djela, II, Obod, Cetinje 1974, s. 60. ²⁹ Ljubiša, S. M., isto, s. 60. ³⁰ Milićević, M. Đ., isto, s. 192. ³¹ Vukanović, T.
237. ¹⁰³ Karadžić, V. S., isto, s. 783. ¹⁰⁴ Ljubiša, S. M., Pričanja Vuka Dojčevića, u: Djela, II, Obod, Cetinje 1974, s. 61. ¹⁰⁵ Vrčević, V., Tri glavne narodne svečanosti, Braća Jovanović, Pančevo 1883, s. 70. ¹⁰⁶ Grbić, S. M.
, „Razna čvarovanja oli ti sutke“, SEZ, L, 1934, s. 34. ¹ Ljubiša, S. M., Pričanja Vuka Dojčevića, Obod, Cetinje 1974, s. 47. ² Tanović, S., Srpski narodni običaji u Đevđelijskoj Kazi, SEZ, XL, 1927, s. 133. ³ Bogišić, V.
206. ²⁷ Gezeman, G., Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje 1968, s. 156. ²⁸ Bogdanović, L., „Srpsko narodno blago“, Karadžić, 8—9, Aleksinac 1900; Đapović, L., isto, s.
259. ¹³ Gezeman, G., Čojstvo i junaššvo starih Crnogoraca, Cetinje 1968. ¹⁴ Miljanov, M., Primjeri čojstva i junaštva, Rad, Beograd 1976; Pavićević, M. M.
17. ²⁶ Vrčević, V., Razni članci, Dubrovnik 1891, s. 29. ²⁷ Nenadović, Lj., O Crnogorcima, Obod, Cetinje 1975, s. 71. ²⁸ Trebješanin, Ž., „Predstava žene u srpskim narodnim poslovicama“, Psihologija, 3—4, 1985, s. 87—95.
S., Crna Gora i Crnogorci, Nolit, Beograd 1987, s. 343. ³³ Gezeman, G., Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje 1968, s. 134. ³⁴ Marković, S., isto, s. 57; Grbić, S. M., isto, s. 303; Tanović, S.
266. ⁴⁵ Ljuboja, Gordana, isto, s. 24—26. ⁴⁶ Ljubiša, S. M., Dela, II, Cetinje 1974, s. 60—61. ⁴⁷ Vrčević, V., Niz srpskih pripovedaka, Braća Jovanović, Pančevo 1881. ⁴⁸ Vujačić, V.
³ Gezeman, G., Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje, 1968, s. 134. ⁴ Vukosavljević, S., Pisma sa sela, Savremena škola, Beograd 1962, s. 142. ⁵ Filipović, M. S.
Gezeman, G., Čojstvo i junaštvo starih Crnogoraca, Cetinje 1968. Gete, J. V., „Srpske pesme (1825)“, u: S. Koljević, Ka poetici narodnog stvaralaštva (strana kritika o našoj
Klarić, I., „Porod, ženidba, smrt (Kralje u Bosni)“, ZNŽOJS, 27, Zagreb 1930. K. L. P., „Ne valja se“, Luča, 3—8, Cetinje 1897. Klicin, M. S., „Srpske narodne poslovice — pedagoška rasprava“, NV, 4—5, Novi Sad, 1891. Knežević, M. B.
Lovretić, I.., „Otok“, ZNŽOJS, 2, Zagreb 1897. Ljubiša, S. M., Djela, I—III, Obod, Cetinje 1974. Majerhof, Barbara, „Obredi prelaza: proces i paradoks“, Gradina, 10, Niš 1986. Majzner, M. J.
Matavulj, Simo - USKOK
On bješe najmlađi Njeguš koji je išao na Cetinje, kad ga red dođe, da služi vladiku gospodara. U njemu se ogledaše sva oriđinalnost crnogorska.
možeš gospodaru i trebati, ali, evo odmah ti kažem, ako hoćeš, ostani odmah sa mnom, ili, ako ti se ne bude stojalo na Cetinje, vrati se: moj dom biće i tvoj, i što imam, dijelićemo dovijeka!
Bjeh mlad za vremena vladike Save, ali sam njekolika puta bivao uz njega i na Cetinje i na Stanjeviće, i slušao i njega i druge đe iz knjigah talijanskih i ruskih i naših tumače svakojake stvari, i za
I to ne znam. E, evo ću ti ja kazati, koliko ti treba. Prava Crna Gora ima sedam plemena: Cetinje, Njeguše, Ćekliće, Bjelice, Čevljane, Cuce i Pješivce. To je sve Katunska nahija.
— Ne. Prije devetnaest godina, poslije boja kod Spuža, sazva vladika glavarski zbor na Cetinje i tu se dogovore i načine zakon da se po zakonu svako zlo trijebi, da se u svakome plemenu sudi, da se ubijce ubijaju,
— A hoćeš li i ti, Krcune, s nama na Cetinje, sa mnom i s knezom? — Hoću, ako bog dâ! Vrijeme je već. Od Trojičina dne nijesam bio, a tada kao i da nijesam bio,
u uho đakon zapjeva: „Priprtiše torbe obramice, Preturiše struke sinjgavice, Granajlije puške dohvatiše, Pa stigoše na Cetinje ravno, Pred dvorove svoga gospodara!“...
razdvojiše, niti se već sastaše nasamo ni za trajanja svadbe, ni sjutradan, ni dan treći, kad se oko podne vrati na Cetinje.
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
DRAMATIČAR. — Od Milutinovića su ostala dva dramska rada: Dійka crnogorska (Cetinje, 1835) i Tragedіa Obilićъ (Lajpcig, 1837).
1850. se razboli, radi leka ode u Italiju, gde u Napulju provede zimu. Teško oboleo vrati se na Cetinje i umre 19. oktobra 1851. KARAKTER. — Njegoš je bio vladika osobite vrste.
Oko 1848. obilazio je Novi Sad, Zagreb, Zadar, Dubrovnik, Cetinje. 1850. postao je profesor francuskoga jezika na Liceju u Beogradu.
1834, pomognut od Ruske akademije, on pođe na naučno putovanje u jugozapadne krajeve. Preko Trsta dođe na Cetinje; 1835. bio je u Boki Kotorskoj.
1864. otide za sekretara kneza Nikole na Cetinje. Tu je uređivao kalendar Orlić, i stalno ostao do 1874, sa malim prekidom 1867—1868, kada je bio u Srbiji.
Politička tendencija razvijena je na štetu umetnosti. Komad Gordana (Cetinje, 1890), izrađen je prema narodnoj pesmi i manje je vrednosti no dva ranija pozorišna dela Kostićeva.
Svoje mnogobrojne pripovetke štampa u zasebnim zbirkama: Iz Crne Gore i Primorja, dve knjige (Novi Sad, 1888; Cetinje, 1889); u izdanju Matice hrvatske Iz prіmorѕkog žіvota (3agreb, 1890); Sa Jadrana (Beograd, 1891); Iz beogradskog
Radičević, Branko - PESME
čitavo jato, Ali jato, brate, umiljato, Sve slavuji sa Drine i Save, Sa Neretve vode i Morave, I sa Krke, Lima i Cetinje, I sa mora, one vode sinje, Doleteše, odma popadaše, Na javore drva posedaše, Zapevaše srpsku carevinu, Srpsku
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
S. Karadžića). 6. Vuk Stef. Karadžić: Srpske narodne poslovice i druge različne kao one u običaj uzete riječi, Cetinje 1836. 7. Vuk Stef. Karadžić: Srpske narodne poslovice i druge različne kao one u običaj uzete riječi, Beč 1849. 8.
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
RAZIĐOŠE SE DOMA SVIKOLICI; SAMO NEKOLIKA GLAVARA OSTADOŠE NA CETINjE DA PRITVRDE SVOJ DOGOVOR. SMRKLO SE; SJEDE GLAVARI OKOLO OGNjA. IZLAZI MJESEC KRVAV, I BI VELIKI POTRES.
Kad krv prospem radi svoje vjere, ne bojim se kletve, ni drugoga. Kako puška pukne na Cetinje, grohota će biti na sve strane. Blago tome koga srce služi i ko nije sasma ostario, dosta će se posla nagledati!
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
On im u kratko kaza da je bjegunac, da misli ostati u Crnoj Gori, i da bi želio poći na Cetinje k Vladici. Sve što je dalje govorio sve im je mili postajao. Njegove lijepe crte dođoše opet u sklad.
svome nagonu za pokret, tako se lomljahu i titrahu mjesečeve zlatne zrake po Cetinjskoj dolini i okolnim brdeljcima. Cetinje u ono doba, bješe pusto polje.
“ „Ama lijepo govoriš naški!“ „Kako ne bi, kad sam Srbin!“ „A taj drugi?“ „On je Nijemac!“ „Pa idete zar na Cetinje, ka Gospodaru?“ „Da.“ „E, sa srećom!“ reče serdar dižući se. „Idem da vam što naredim za večeru!
Jutros mi je naredio da osedlam dva konja, i da ga pratim. Ja sam mislio da ćemo na Cetinje, pa i bijasmo tamo krenuli. Noć nas uhvati kraj tvoje kuće...
Serdar kako to ču, zgrabi pušku, da i on šćede na Cetinje, Joka ga ustavi: „Neka čoče! Pomisliće se da je neka zavađa među vama, kad trčite jedan za drugim ka Gospodaru ...
„No čuj! Ne idi sjutra na Mirac, kao što ti poprijed rekoh, nego prekosjutra, kad ja pođem na Cetinje po Janka, po zeta“, dodade šapatom. „E, ja bjeh i zaboravila onoga!
“ „E, pa ajde. Dosta više! dosta smo se napričali. To je svršeno. Sutra ću ja zorom na Cetinje, a ti na Mirac!“ Joka ode. Serdar izađe ispred svoje kolibe pa stade grajati svojim gromkim glasom: „He! momci!
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Kad ga naćeraše pa je morao, krenu ti on na Cetinje, pa će Gospodaru: — Ama, Gospodaru, čemu me vrže s moje parohije? Božja ti čista vjera, koga sam god krstio — nije se
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
U svanuće stari Nikola i sin mu Spasoje pođoše na Cetinje da se vlastima prijave i da čisto ispričaju što se dogodilo. Pa ako vlasti nađu da su pravo radili, u odbrani obraza i
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
E pa davor, zdravo! Davor zdravo, Sarajevo drago, U tebi je njegova kolevka. Davor zdravo ti, Cetinje dičio, Gde ’no pesnik odoji pesnika! Davor zdravo, Beograde beli Što mu grobak suzama prelivaš!
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Viđeli ste ovaj božji krš. Ni sami nemamo kruha... Pođite mi zdravo, đeco! — Ovaj bi mogao da zadiči i samo Cetinje — reče Dragiša kada smo izišli. Odmah iza varoši nastaje krš, obrastao divljim narovima i ostalim sitnim šibljem.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Od Žabljaka do vode Cetinje sve široko polje pritiskoše: konj do konja, junak do junaka, bojna koplja kako čarna gora, a barjaci kako i oblaci, razape
brate, carevinu; najviše se oči otimahu na kićene u polju svatove: nije šala, nije šurkulija, od Žabljaka do Cetinje vode udaren je čador do čadora, konj do konja, junak do junaka, bojna koplja kako gora čarna, a barjaci kako i oblaci.
stari baljemezi; haber podaj polju u svatove: nek se naša braća oslobode, nek odmaknu konje od obale, od studene od vode Cetinje, e se mogu konji pokidati, u Cetinju vodu poskakati, braću našu kićene svatove izubaha vatiti groznica; nu objavi i svoj
Kad subota jutro osvanulo, a jošt nije obasjalo sunce, al’ eto ti Bojičić-Alije od Cetinje, grada bijeloga, i za njime tridest Cetinjana po izboru dobrih konjanika; na selam ih Osman dočekao, od dobrijeh konja
Malo Todor kroz otoku ide, nađe Todor na drumu široku od Cetinje Bojičić-Aliju i kod njega Tanković-Osmana, štono jeste curi mušterija: oba drže preko krila diljke, drže dobre konje za
— sav je Tale u krv ogrezao, jer se ne da savezati Tale, jer je Tale junak na mejdanu; s njime vode Bojičić-Aliju od Cetinje, grada kamenoga, s njim poredo Tanković-Osmana; dadoše ih Janković-Stojanu, Stojan dade Jeroglavac-Marku, Marko veže za
A kod tvoje zemlje državine, tj. a kod zemlje koja pripada tebi. Uz stih od Žabljaka do vode Cetinje Vuk napominje: „Kod Žabljaka je voda Morača, koja se više njega razdvaja i tako optječući ga utječe u Skadarsko jezero,
“ Ali treba imati na umu i to da je nekad kroz sam grad Cetinje proticala rečica, koja je posle presahla. Sinoć polju legoh pod čadorom, tj.