Obradović, Dositej - BASNE
Pokojni Gavril, moldovski mitropolit, gledajući svoje robove Cigane gdi skaču i pevaju kao da ne | znadu što će od radosti činiti, često bi rekao: „Ta bog ih vidio!
Nenadović, Mateja Prota - MEMOARI
đule i baš u meteriz, gde su oko 200—300 Cigana od kamenja meteriz načinili na Zabučju, a kad đule pade iza leđa među Cigane, i kamenje po njima prsnu, naši ti Cigani ne čekaju drugo đule, no svi širom ostaviše meteriz i preko Đetinje gradu
Crnjanski, Miloš - Seobe 2
Svet, kud su prolazili, smatrao ih je za Cigane, koji vode mečke po vašaru. Bilo je i bolesnih među njima. Kad su ih prevezli preko reke, obradovaše se vinogradima u
Crnjanski, Miloš - Seobe 1
Na prvi pogled, na strašno zaprepašćenje oficira, ličili su na Cigane i ciganske čerge. I tek što započe mazanje pušaka, čuturica za barut, gvozdenih nabijača, škljocala, igala, nalivača,
se na vojni posao, ispekavši svoj zanat, on ga je i prezirao, a još više te ljude što su mu na domu ličili na Cigane, kao i njihova naselja na čerge.
Sremac, Stevan - PROZA
— umiruje ga polaženik. — E, pa dobro, ’ajde da ostavimo to! — Priko, ’ajde da pevamo. Kad nećeš Cigane, pevaj ti sam! Ti si pevač, znam te dobro da si pevač.
A i sam gazda Radisav voli to više nego vrevu i galamu. Naročito mrzi svirače i pesme, a Cigane i švalerske pesme — ni da čuje!
Stanković, Borisav - IZ STAROG JEVANĐELJA I STARI DANI
od šančeva stajala je po koja gomila gospode i gospođica i gledala na „drum“, po kome su promicali tovari u varoš, i Cigane, Ciganke, prosjake, koji su se razilazili po već obranim vinogradima da beru jaguridu...
— Hristos se rodi, domaćice! Kamo, gde je domaćin?... — Tu je, tu je! — Pokazuje na mene i nudi, čak i Cigane propušta u sobu.
u prozor, da ne vidim hladnu noć, onu mrko-gvozdenu mesečevu svetlost ili da ne čujem Tomčin strašan glas, kako bije Cigane i ispred Tomče njihovo pištanje i vitlanje po pustoj, nemoj čaršiji ...
Sremac, Stevan - LIMUNACIJA U SELU
A ti si, eto, vlast, pa doteraj Cigane, neka nam bar odsviraju porezu; nek odrade, nek zurlaju i bubnjaju, vericu im viraunsku. — Vrlo lepo, razume se!
Stanković, Borisav - NEČISTA KRV
Iz nedra im ispadaju stvari što su nakupovali i poneli svojima u selo. Gaze sve ispred sebe, naročito Cigane, i Ciganke.
I zato, kada dođe, pošto pregleda kujnu, bogato obdari aščiku, Cigane, a najviše baba-Simku, povuče se gore. Žene odahnuše.
bio bubanj, da su se sveće gasile, a oni, ne znajući šta | će od besa, noževima i jataganima iz silava bacali se na Cigane i sekli im bubnjeve.
Ćosić, Dobrica - KORENI
“ A onda se u očajanju pripi uz Cigane, moli ih da prestanu i započnu njegovu pesmu, preti im, mumla psovke, štipa ih, udara kolenima i gazi cipelama.
Neko razbi čašu o tavanicu i vika još jače buknu. — Đubre čaršijsko — muklo jeknu Đorđe, gurnu Iku, ritnu nogom Cigane i spusti glavu na sto: strašno je ovo i gadno, oseća, jer nikad ovakvu noć nije imao.
Ranković, Svetolik P. - GORSKI CAR
Zaljulja se prvo kolo, za njim drugo i treće... Kad bi pri kraju ručka, Sreten povede Mačvanku uz sviralu, a Đurica uze cigane da mu sviraju Sitniš, i povede kolo. Mladež, čuvši ćemane, potrča u Đuričino kolo.
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
Cigani iznenađeni baš tu prekinu i pitaju: - Šta, gazdo? - Ah! - počne on da besni, bije Cigane i goni da ponovo to sviraju. Ali oni nikad više da to pogode”.
Božović, Grigorije - KOSOVSKE PRIČE
Srbi su ga izbegavali, a Arnauti sa sela ne rade ove poslove. Jedne je godine, u nevolji, najmio mamuške Cigane, ali je posle nekoliko dana pošla rugalica uz orahovačke krše, koja je u prevodu sa arnautskoga, ovako počinjala:
Jakšić, Đura - JELISAVETA
RADOŠ: I Cigane bih zvao u pomoć, Samo Latine — ne! VUKSAN: Cigani su diviji, Latini podli i lažljiviji. RADOŠ: Pa onda, ko zna da
Stanković, Borisav - KOŠTANA
Čitavu bunu digli na granici, dok je ugrabili. I dovedoše je! Sad, šta ću? TOMA (plane): Pa ubij! Zar za njih, Cigane, jošte muka?
Gledam. Svakog dana govorim onom njihovom kmetu i pretim mu. »Neće«, odgovara on. »Ona nas, Cigane, i ne gleda«. TOMA A, neće? ARSA Neće. Eno, Alilov sin, Asan; otac mu, Alil, bogat, »na parama leži«, i hoće je.
Marku): Marko (daje mu novaca pokazujući iza sebe na Cigane), podaj im, i dajte im da jedu i da piju. (Gordo): Jer ne sme da se kaže, da je neko sa Hadži-Tominog imanja otišao
ARSA (zabezeknuto, ne može da se pribere): Ja ću, ja ću da te ubijem! (Bije Cigane.) Svi beže. ARSA zaustavlja Grkljana, Salče. KOŠTANA i OSTALI (odlaze).
MITKA (zaglađujući se): Što mi je? Ništo mi nije. ARSA Čuj, Mito. Ili te više (pokazuje na Cigane) s ovima ne nađoh, niti videh u mehani, ili te ja — ja ubih! MITKA (diže se, uplašeno): Zašto da me ubiješ?