Ćopić, Branko - Doživljaji mačka Toše
— Jedan kradljivi mačak tri carevine?! —zagrajaše vrapci. — Ta za tu bi se cijenu dobile, možda, i dvije oke prosa i još koja konoplje pride.
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
Telal počne vikati: — Pet stotina i jedan dukat! I dođe opet do hanume, viknuvši cijenu, a hanuma telalu reče: — Hiljadu dukata!
A hanuma čujući opet samo jedan dukat većka poviče: — Hiljadu i pet stotina dukata. Telal sad počne opet novu cijenu vikati, te dođe glas i do hadžije, a on opet samo dukat nametnu.
Evo dvije hiljade dukata! Telal ode i novu cijenu oglasi, a kad hadžija to čuje začudi se i reče: — Dokle će to više trajati?
Pa ne mogavši djecu pustiti nametne još dukat. Telal se opet povrati vičući novu cijenu, i dođe do hanume, a ona zaviče: — Dvije hiljade i pet stotina dukata!
Telal nanovo poviče cijenu, i kad je do hadžije došao opet sa višom cijenom to hadžiju vrlo porazi, ali opet ne mogavši svoju djecu pustiti,
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
Pa sam čuo i za vaše gore. Porodica sveta Prorokova zna junaštvu pravednu cijenu. Lažu ljudi što za lafa kažu da se miša i najmanje boji.
Pesnicom se nȁda ne rasteže! Miš u tikvi — što je nego sužanj? Uzdu glodat — da se lome zubi! Nebo nema bez groma cijenu. U fukare oči od splačine. Pučina je stoka jedna grdna — dobre duše, kad joj rebra puču.
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Onda se oni pogode za cijenu i ona plati koliko se pogodiše, i on novce svoje ponese, pa nakom nekoliko dana izođene se što najljepše mogaše i pođe
” On mu sve kaže, i kad ga onaj čoek zapita bi li mu i ticu prodao, on odgovori da bi za dobru cijenu; te oni zajedno natrag. Kad dođu u kuću i ovi čoek vidi ticu, reče: „Evo ti sto zlatnijeh cekina za nju!
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Ako čovjek ni po koju cijenu ne bi želio da se vrati u djetinjstvo, ako bi čak pristao da se vrati u ma koje drugo doba i ma koju drugu situaciju
I odjednom, na pogled ojađenog starca, živo zaželim da sklopim nagodbu, pa makar i po cijenu kapitulacije. Kad god sam se u životu ogorčeno pravdao, to je uvijek bilo više iz temperamenta nego iz čvrstoće
I samo po tu cijenu uspijevam da iznađem i saosjetim ljudsku solidarnost s njim. Odlažem kraju romansirane biografije mog mladog doktora.
izvjesni trustovi, preko svojih agenata, otkupljuju i uništavaju velike količine Athanatika, kako bi mu time podigli cijenu. Poturalo se u javnost (no ko zna, možda je to bio samo manevar spretnih demagoga!
Vidio sam jasno da ta moja iskrenost i to razgolićavanje padaju teže i bolnije njoj, nego meni samome. — Eto, čak i cijenu moje iskrenosti plaćaš ti, Dolores, a ne ja! — Ponovo bih joj pograbio i izljubio do lakata ruke, svesrdno, iz dna duše.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Tako sad svaki dan zovnem telala pa mu dadem po jedan almaz da izađe na cijenu od hiljadu dukata; ja ga onda uzmem i u avanu istučem.
Kočić, Petar - IZABRANA DELA
Niko ih čestito i ne pogleda, a kamoli da ih upita za cijenu. Niko ni da se našali! Starcu se to nešto grdno ražali i ljuto ga zaboli, i, da je imao suza, grko bi i bolno
Ćipiko, Ivo - Pauci
Ljudi ne pitaju za cijenu, tako su navikli; samo daj, kad je potreba, pa kao da si darovao! Platiće na jesen, pošto gazda zacijeni.
Vasu neka selom pronese glas da bi gazda kupljeni dio pokojnoga Nike prodao, da ispita što će ljudi na to, koju bi cijenu udarili. Vaso ide od kuće do kuće, hvali zemlje i izmišlja cijene.
— i opet se nasmija svojim umjerenim osmjehom. — Kaži cijenu, gospodaru, — pita Ilija, i ne može nikako da se sabere, da se bezbrižnim pričini.
— Kaži cijenu, gospodaru, — pita Ilija, i ne može nikako da se sabere, da se bezbrižnim pričini. —Da ti kažem cijenu, — navlaš rasteže besjedom gazda, — a nijesam voljan prodati.. . I diže se, priđe k prozoru i gleda na ulicu.
Momak zatraženo stavi na vagu i kaza cijenu. Gospa Pava plati i pozdravi momka, a na gazdu i ne pogleda. — Kuga! — progunđa gazda Jovo, kad je vidje kako
Kad se osvijesti, prva misao bijaše da zlu što ga snađe na put stane, pod koju mu drago cijenu, i namah odluči da sve rasproda što se može prodati, samo da zemlju spase: nju nikako iz ruke neće dati!
—Dašto da j est! — reče jedan od seljaka. — Kud će s njome? — A što pitaš za nju? — obrati se Radi. Rade reče cijenu, ali kovač veli: — Puno je! — i nanovo udara po gvožđu, kao da ne mari dalje pogađati.