Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
da nije zvuk već samo golo treptanje zraka, držala se još samo oko zvonika; kroz nju su se zalijetale sa svojim crnim cijukom sedefaste strijele lastavica. Pa je umuklo i to. Tišina je sada bila sasvim prazna.
To su godovi duše. Svako je od njih jedno mitarenje: iz njega klisne biće u novom perju i uzlijeće k suncu sa cijukom novim. Čovjek vjeruje da je njegovo djetinjstvo, zaglušeno čitavim docnijim životom, zauvijek pokopano.
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Neka bugarska baterija poče baš tada da gađa selo Donji Požar. Granate su sa cijukom zaošijavale i praskale među kamenjem pozadi nas. — Auh — učini neko. — Odakle gađa? — zapita Luka. — Prosto ne znam.