Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
bi kao da ga pčela upeče uvrh nosa, te odiže obraze i brke, a zube iskezi, pa im veli: — Ma, ljudi, šta će vam cilo vino. Ovdi nema ni dvi čaše dropinjaka! — Ima, križa mi, gotovo pun bardak! — reći će njeki Zubatac, nadnijevši se.
A šta to? — zapita vra prilično začuđen. — Pa znam puno stvari. Znam i žitije svetoga Grigorije. — Tako! Zar cilo cilcato?
— zapita vra prilično začuđen. — Pa znam puno stvari. Znam i žitije svetoga Grigorije. — Tako! Zar cilo cilcato? — Cilo cilcato, samo ako me ne prikinete u riči — veli Bakonja, pa, i ne čekajući dalje, zažmuri, prekrsti ruke i reče: —