Ćipiko, Ivo - Pauci
— Daj ti njemu samo da se naždere! — rugaše se jedno momče iz društva. —Ča je, Cirilo, a? — ozva se vremešni čovjek, obrijanih brkova, utopita nosa i debelih usnica. — Ha, ha!
— Znate, gospodaru, njega zovu Rogo! —Muč', grdobo! —A brat mu, Krnje, lugar je! — nastavi Cirilo. —Pas, gospodaru, kao i on; vele ti je zla učinio. A znate zašto su ga prozvali Rogom? — i naduši se obijesno smijati.
— javi se s posmjehom navdar. — Da bi onako za te! —Je, trudi gore od mene, i otac gladan mu ka pašče, — odazva se Cirilo. — A ča mu korist da jema? Ete, i danas je doša na radnju da siromahu iz grla odnese nadnicu. A šteta!...
— Ljudi, napijte se, pa motiku u šake! —Ostavite! — mumlja još stari Ante. —Jadan nima zub'! — pecnu ga Cirilo. —Čekaj, čekaj, doć' će i tvoja ura! — odgovori mirno starac. — Da radimo!
Vidite da bali i odbaliva... To je smutnja u selu, nabaci se ujedljivo Niko. — 'Ajmo! — diže se Cirilo. — Goniću te, Rogo, do boga! —Muč', šugava kozo! — srdito odvrati on. A djevojke se potsmjevahu.
— diže se Cirilo. — Goniću te, Rogo, do boga! —Muč', šugava kozo! — srdito odvrati on. A djevojke se potsmjevahu. Cirilo se diže, pristupi k Jurinoj sestri Mariji, uhvati je za glavu obima rukama i drmnu njome. Devojka se prene i pogleda ga.
Ivo i brat mu Marko koračahu sa družinom. Ispred njih hodaše Marija i njezina drugarica. Cirilo u putu svakoga časa okretaše k njima, dražeći ih Ivom. Spuštala se blaga letna noć, kad bijahu na dogledu sela.
A i Cirilo naljeze i zastade kod njih. Od žege opaljeno mu lice čisto se nabralo i obrve bolje poplavile. — Jeste li čuli, a?
Bidni naši trudi! — zaključi i stade ga opet smijeh. Uto i župnik iziđe iz crkve. Kad ga Cirilo ugleda, zamrije mu na ustima smijeh, pokunji se, uljudno pozdravi i ode s Jurom. Don Frane uputi se s Ivom.
!” gunđaše on i nosijaše ribu u grad. Uveče momčad dolažaše u krčmu da vidi šjor Antonija. Cirilo se prvi brzo oslobodi i poče s njime zbijati šale.
— Gledaj, kako jй! — rugaše se jedne večeri Cirilo. Sve ka po sirovoj koži... Ovdje se mrska, a kod njega doma, da je bilo i kapule!
vVražji pliše! — nanovo javi se Cirilo i pogleda po družini. — Neće da vodu pije, a svejedno kako je blid i uzet, ka da je iz mriže ispa...