Upotreba reči ciča u književnim delima


Simović, Ljubomir - NAJLEPŠE PESME

jeribasma: mesečina u ustima, nozdrva zmaja, dinja, dimnjak i bunar, zumbul u proleće, zemljani lonac kad stegne ciča zima moja je čavka otvorena svima!

Crnjanski, Miloš - Seobe 2

Otići u sneg, u daljinu, u nepoznato? Mesecima, tamo, veje sneg i traje ciča zima. Svi će rasuti svoje kosti u tu daljinu, bez traga.

Ignjatović, Jakov - VEČITI MLADOŽENJA

Čamča je bio u duhu nepokolebljiv. Prođe svečarstvo, svi se raziđu. Bilo je već oko dvanaest sati. Napolju ciča zima. Kada se sutradan gospodar Sofra probudio, oseća neku bolju u prsima. Nešto ga bode u desnoj džigerici i u pleći.

Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU

(Je li sova usnula kad se s kruške ne javlja?) Svijetle se stogulje u zrcalu obzora. Ciča uši izgriza. Krademo se, zvjeramo. Svaka stopa mjeri se. (Jesmo li i lupeži?

Matavulj, Simo - USKOK JANKO

„’Bra vi sreća!“ reče on debelijem glasom, kao iz badnja da odgovori. „Ono, ušnjeh da sam u sred Ceklina. Studen, ciča, pometoh se, te ja svrni u vas. Kad tamo, šćućurili se vas desetina oko plamička.

Popović, Bogdan - ANTOLOGIJA NOVIJE SRPSKE LIRIKE

I dokle prozor hladna drma ciča, Mi svaku riječ gutamo nijemi; Srca nam dršću u radosnoj tremi, Sve dogod ne bi dovršio čiča...

Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA

A kad zima stegnu jača, Vetar, ciča, nepogoda, Ona mišlja: šuma j’ svača Kâ i vazduh, kâ i voda. Neznalica mislila je: Ima šume dosta svima!

Leskovac, Mladen - STARIJA SRPSKA POEZIJA

Ničto drugo nego mraz ljute ruske zime, Ot koje se ujutru svi domovi dime. Ljuta noću ciča tako zide steže, Da ih stoji tresak, sve ljutost'ju reže.

Kad ujutru ja ustah, napolje iziđoh, Nebo vidjeh ot ljutine svud okolo riđo. Ciča meni persi tako silno shvati, Da dahnuti ne mogoh ni upravo stati.

Milanković, Milutin - KROZ VASIONU I VEKOVE

toku dana, u interplanetarni prostor, pa već u prvim časovima noći zavlada, i u po leta, velika hladnoća, a pred zoru ciča zima.

Na toj, od Sunca zaklonjenoj, polutini vladala bi, prirodno, bez prestanka, ciča zima koja bi svaki delić vode ili njezine pare pretvorila u sneg ili led i istaložila ga na površini planete.

Šantić, Aleksa - PESME

Sučući brke, stari susjed vješto Počô bi priču iz dalekog doba. I dokle prozor hladna drma ciča, Mi svaku riječ gutamo nijemi; Srca nam dršću u radosnoj tremi Sve dogod ne bi dovršio čiča.

Stefanović Venclović, Gavril - CRNI BIVO U SRCU

U mali pristanci neki, rđavi ilimani, tamo pristaše na zimište. A kad nasta ciča zima i uzeše duhati jaki vetrovi, ta i sve im se pogruhaše one galije i isporazbijaše se.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti