Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
“ veli, pa potrča ka Controni Čagljininoj, koja bješe vješta tijem rabotama. Controna, iako ne govoraše sa knezom, dođe. Pošto pregleda Čmanjka, reći će: — Nagazija jest, to je cigurno, ali se ne zna je
Ali, ako su čini, onda... — zavrti glavom. Osinjača joj donese odmah živoga ugljevlja i zdjelu vode. Controna baci prvi žeravak u vodu i zapita: — Je li ovome kriva Pešnjetina? Ugljen zacvrča, ali ne potonu.
Ugljen zacvrča, ali ne potonu. — Je li Čvrlja Ožegova? — nastavlja Controna. — Je li Žlandra Ćukova?... Je li Vrlja Kukumarova?... Je li Čandrljoka Kokina?
Najzad Osinjača, koja dotle mahaše glavom, baci žeravu pitajući u sebi: — A da nije baš tome kriva ova Controna. Na to žeravak: cvrrrrr!... pa potonu kao olovo. — A kojoj si to naminila, vire ti, Barice?
— reče Osinjača, a zabašuri svoju zabunu kašljem. Controna zapoji Čmanjka tri puta onom vodom u kojoj bješe gašeno ugljevlje i otide odnijevši za svoj trud vrč vina.
Sutradan rano, Čmanjak izjede dva popržena jaja i popi čašicu vina. Strina mu Controna, obišavši ga još jednom, podjemči svojom dušom da će ozdraviti.
Njeko zalupa na vratima. — Ovo ti je jopet ona krivorepa Controna, gubava veštičina. Misli da će se i večeras mukte opiti. Ma nećeš, Controno, valaj, makar crka i Čmanjak.
Mati otkloni djecu, ispričavši mu šta je bilo sa Čmanjkom. — I to mu je strina Controna darovala. Niko neg ona! Bakonja na to usta, poljubi brata, pa se opet vrnu na pređašnje mjesto.
Ne može makac sobom. Neće ti dugo! Rorina brblja kao uvik, i pije kad ima, kad vištičina Controna zaradi ličeći dicu kojoj je pritrunila. Rdalo se zavadija sa vra-Zakarijom, zbog Ane...
— Ive moj! — viknu Krivica, odjevena kao nevjesta. — Valjen Isus, dijače! — nazivaju Čagljina, Rdalo, Rora, Kljako, Controna, Žlandra... — Jevo puno naši!
Odjednom Bakonja se trže i ustavi. Sredinom ulice iđahu: Controna, Vrljoka i Bakrica. Bakonja se prepade da nije za njima pristao Kenjo.
Treću najezdu sačinjavahu: Galica, muž joj, Rora, Kljako i Controna. Ti dođoše ispred Božića. Bakonja se veoma bojao da Kljako i Rora nijesu došli da razgledaju zemljište, kako bi im