Upotreba reči crkvenoslovenskoj u književnim delima


Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI

Kada se u Petrogradu čulo da je Stojković preveo ne na srpski no u jednoj ruskosrpsko-crkvenoslovenskoj zbrci, zabrani se dalje rasturanje knjige. Englesko biblijsko društvo preštampalo je Stojkovićev prevod 1834. u Lajpcigu.

Petković, Novica - SLOVENSKE PČELE U GRAČANICI

takođe posredno data u raznim oblicima nasleđene kulture: u slikarstvu, arhitekturi, crkvenom pojanju, u zajedničkoj crkvenoslovenskoj jezičkoj zalihi, ali i u svakidašnjem životu.

Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)

Tako je Vuku Isakoviču dopušteno da samo ponekad izgovori pokoju frazu, i to u crkvenoslovenskoj stilizaciji. Ali je i to dovoljno da njegov lik učini bar u izvesnoj meri jezički reljefnim.

Ivić, Pavle (sa grupom autora) - Kratka istorija srpske književnosti

mu je "Plač Serbiji" (1761), nacionalna jeremijada, slobodoumna i kritična, napisana u dve jezičke verzije, srpskoj i crkvenoslovenskoj. Kao i Rajić, Orfelin je pošao od ruskih baroknih modela 17. v.

Copyright 2024 Igra Recima Politika privatnosti