Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
prostrtog ćilima preko kojeg valja da devojka uđe u muževljevu kuću, osim muškog pojasa, treba staviti i „mali nožić crnijeh korica, da bi mušku djecu i junake rađala, piše Vuk⁵¹.
Matavulj, Simo - USKOK
Janko nikada do tada ne vide ljepšeg i umnijeg djeteta! Bješe bjelolik, velikih crnijeh očiju, lica dostojna da bude ugled kakvom dobrom slikaru za lik Jovana Preteče (kao dijete) — kakve slikahu stari
„Milobruković Ivo“, kako ga najobičnije zvahu Crnogorci — žilav čovjek od četrdeset i njekoliko godina, obrijane brade, crnijeh, tankih brkova, imađaše kapu kao vladika, a inače bješe u crnogorskoj nošnji, i kanda bješe gladun, jer je imao svitne
Pred njima stojaše vezan visok mladić, velikih crnijeh očiju, mrke nausnice. — Što to bi, ljudi, ako boga znate!? — reče vladika odjahujući.
“ — A kakav je na oči? — Osrednjega je rasta, ali čvrs’! Crne je nausnice i crnijeh očiju. Nije stariji od mene. — E, lijepo, ti i otac ti bićete sjutra moji djeveri na megdanu, ali o tome ni riječi
Panić-Surep, Milorad - SRPSKE NARODNE PRIPOVETKE ANTOLOGIJA
— A zbilja, kakve su dlake? — upita najstariji vuk. — Ima ih, brate, — reče onaj — bijelijeh, žutijeh, crnijeh, zelenijeh, šarenijeh, ma brate ima ih svakojakijeh.
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
“ reče onaj što bješe najprvi ušao, okošt čovjek, sredovječan, crnijeh velikijeh brka. „Ti lijepo znaš što si ti nama, naša perjanica i naša dika, a što smo mi tebi, tvoja krv!
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Dozrelo klasje) 196 — Posijah kolačiće, porastoše konopci, obrah klupčad? (Luk) 197 — Puna džamija crnijeh Arapa? (Čokot i vino) 198 — Puna škola đaka, niotkuda vrata?
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
Kad evo ti na jedan put svanu u pećini kao dan, i tušta i tama od svake vrste ljudi, crnijeh, crljenijeh i žutijeh, u različite haljine obučeni, a pred njima jedan starac bijele kose i brade kao ovca, na dvije
Matavulj, Simo - BAKONJA FRA BRNE
Najzad osta svak pri svome mišljenju. Sutradan dođe majstor Lovrić. Bijaše to čačurak, ali žilav i okretan, dugačkijeh crnijeh brkova i crvena nosa. Mogao je imati oko pedeset godina. On ne pokaza prevelike žalosti.
Pa i njihovi fratri, Duvalo i Blitvar, pristali bi rado u hajku na Bakonju. Iz tih crnijeh misli trže ga kucanje na vratima iz trijema.
Iza tezge usta curica od petnaest-šesnaest godina, bjelolika, crnijeh očiju, lijepo skrojena. Ona čitaše kad oni uđoše, pa ostavivši knjigu, uprije pogled na Bakonju i oboje pocrvenješe.
Biješe osrednja, jedra, lijepo srazmjerena, lijepa, „čista“ lica, živijeh crnijeh očiju. Najljepša joj bijahu usta, mesnata, ali ipak mala, nješto naprćena.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH PRIPOVEDAKA
Petnaest manastira što sam obio, pa nigdje mjesta za mene. Sve puno bogomoljaca, pustinjaka i crnijeh kaluđera. Još u ovi manastir ako ne bude mjesta, ja ne znam šta more biti s mene.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
jeka bijela Stambola, al' eto ti crna Arapina na kobili tankoj bedeviji, i za njime pet stotina svata, pet stotina crnijeh Arapa: Arap đever, stari svat Arapin, a Arapin crni mladoženja; skače pusta pod njim bedevija, ispod nogu kamen
zgleda se mloga porodica, u junake krvca uzavrela, pa se staše darivati darom, a njinijem darom nemilijem: iz pušaka crnijeh krušaka, doke duge puške isturiše, dok to polje magla pritisnula od hitroga praha i olova; tad s̓ u tami mači