Cvijić, Jovan - PSIHIČKE OSOBINE JUŽNIH SLOVENA
Srpska plemena u granicama Crne Gore dele se u dve grupe. Jedno su crnogorska plemena, tj. plemena Stare, istorijske Crne Gore, između doline reke Zete i Skadarskog jezera s jedne i Boke Kotorske
Po K. Jirečeku pominju se crnogorska plemena: Đeklići 1381. god., Ozrinići i Njeguši 1435, Bjelice 1430, Banjani 1319, Drobnjaci 1354, Bjelopavlići 1411,
Ali su glavne i najčešće borbe bile sa Turcima. Posebne osobine crnogorskih plemena. Raška i crnogorska plemena naseljavaju dve potpuno raznolike oblasti u pogledu geološkog sastava, zemljišnih oblika, obilja vegetacije i
Severoistočno su oblasti plemena Brda i Hercegovine, raških plemena; južno su prava crnogorska plemena, plemena prvobitne Crne Gore, koja su ostala potpuno ili gotovo nezavisna čak i za vreme Turaka: plemena
reljef mreža zbijenih oblika, tako je i crnogorsko društvo sastavljeno od malih plemena, priljubljenih jedno uz drugo. Crnogorska plemena nisu imala slobodnog prostora da se razvijaju i uvećavaju kao raška plemena.
Ali nikada nisu hteli napustiti zemlju neograničenih sloboda. Gotovo nezavisna u svojoj prirodnoj tvrđavi crnogorska su plemena stalno vodila borbu sa Turcima.
cetinjskog vladiku iz plemena Njeguša, iz bratstva Erakovića a iz roda Petrovića, od kojih je vodila poreklo i poslednja crnogorska dinastija. Oni od vladičinih rođaka koji bi se istakli u ratovima postajali su vojne starešine.
Organizovane su borbe protivu Turaka. Crnogorska plemena su se sve više pretvarala u jednu ratničku zajednicu. Pojedina su se plemena takmičila u junaštvu.
Pošto su se oslobodila turskog jarma, crnogorska su plemena stalno osećala potrebu da sačuvaju stvorenu državu. Njihova istorija za poslednjih pet vekova je istorija
Pošto u svome karsnom zavičaju nemaju dovoljno sredstava za život, crnogorska su plemena često sastavljala čete za pljačkanje susednih krajeva.
Samo u slučaju kad se ovi pokažu, počinju ih ceniti i ubrajati u „kućiće“. Početak raspadanja plemena. — Prvobitna crnogorska država je bila najpre sastavljena od crnogorskih plemena udruženih pod dinastijom Njeguša.
Raška su plemena cenila više blagostanje i bogatstvo nego crnogorska plemena. Među njima su se najpre ukorenile demokratske ideje, donete iz Srbije. Od 1878.
Matavulj, Simo - USKOK
Njeki od građana reče: — Nije pobjegao princip, jer čemu bi se ovdje skupljali? Biće najprije da je crnogorska vojska pod gradom! Drugi prihvati: — Pa čemu onda ovi ne lumbardaju? — Evo naše gospode — opazi treći.
U njemu se ogledaše sva oriđinalnost crnogorska. On je tvrdio da je osveta bogu ugodna, jer, veli, u molitvi se kaže: „sveta osveta“ (svьta od svьta!
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
DRAMATIČAR. — Od Milutinovića su ostala dva dramska rada: Dійka crnogorska (Cetinje, 1835) i Tragedіa Obilićъ (Lajpcig, 1837).
58 Obilić je jedan od najranijih pokušaja u srpskoj književnosti da se dramatizuje kosovska tragedija; Dійka crnogorska su dramatizovane glavne epizode crnogorske istorije od Kosova do vladike Danila — »trovjeka istorija naroda jednoga«.
do 1832 (Nova pjesna crnogorska o vojni Rusah i Turakah početnoj u 1828-om godu, Mali Radojica, Boj na Martiniće g. 1832, Bjelice, Kavajka).
zbirka stihova Liek яrosti turske, sa četiri pesme ispevane u narodnom duhu, u kojima se slave suvremena junaštva crnogorska (Pjesna za Vida i Mirčetu, Udarac na Martniće, Vuk prijatelj ovči i akrostih Nahije).
1863. izlazi njegova istorijska drama Seoba Srbalja, 1868. Jelisaveta, kneginja crnogorska, a tek 1873. zbirka lirskih Pesama. Stanoje Glavaš izišao je 1878. Od 1876. do 1878.
000 stihova lirskih i epskih pesama on je u 12.000 stihova ispevao tri drame: Seoba Srbalja (1863), Jelisaveta, kneginja crnogorska (1868) i Stanoje Glavaš (1878). Sve te tri drame su iz srpske istorije, ali sa vrlo malo istinski istorijskog.
Jelisaveta, kneginja crnogorska, koja se prvobitno zvala Poslednji Crnojevići, najbolja je Jakšićeva drama, i sa Maksimom Crnojevićem Laze Kostića
On se slavio kao pesnik patriotskih pesama, i posle pesme Graov laz, gde je opevana crnogorska pobeda nad Turcima koja je toliko odjeknula u celom srpskom narodu, on je stekao glas jednog od najboljih pesnika
Radičević, Branko - PESME
“ Crnogorci kolju kano vuci. Pa kad vojna tu pogodi zrno, Plače l' ljuba što se nije vrnô? Ne, ne plače crnogorska dika, Već potera vojnova krvnika: „Stan', da t' kažem šta je Crnogorka!
Petrović, Petar Njegoš - GORSKI VIJENAC
medene riječi, uvija se kâ vrag oko krsta, ama punan gube i lukavstva; krvnika ga rišćanskoga nema — zaklala ga puška crnogorska! NROĐOŠE SVATOVI. — MALO STADE, EVO POKAJNICE UZ POLjE, I TUŽI SESTRA BATRIĆEVA PRED NjIMA.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Dabogda se udala gde se trnom vrata zatvarala! — (kletva devojci). Zaklala ga puška crnogorska! Zgrčio se kao srp u planinu! Koliko mu odovud stopa, toliko odonud godina! Koliko hljeba pojela, toliko jada imala!
Jovanović, Jovan Zmaj - DRUGA PEVANIJA
Eh, raduj se, raduj i ti, Crnogorska majko mila, Što nas nisi ojadila, Što te voli spas; Što se zdravljem tvojim vraća Nova zraka stara nada I u stare
Al’ kroz ruku žensku, nežnu Crnogorska krvca bije, — Muška, jaka ruka puna j’ Ruske krvi najnežnije. Verio se soko ruski Sa srbinjskom sokolicom, Verio
je darovala milion rubalja Crnogorcima glađu paćenim Oj, kneginjo Stano, celog Srpstva diko, Oj, kneginjo Stano, crnogorska hrano, Ti anđelski stvore, vrli dobrotvore, Ti ga umeš dati — poklon obilati!
Jakšić, Đura - JELISAVETA
JELISAVETA Sadržaj PRVI DEO 4 DRUGI DEO 40 TREĆI DEO 71 ČETVRTI DEO 72 PETI DEO 107 JELISAVETA KNEGINjA CRNOGORSKA DRAMA U PET DELOVA LICA ĆURĐE CRNOJEVIĆ, knez Crne Gore VAVILA, vladika crnogorski STANIŠA
braća, kapetani STANOJLO ŠULOVIĆ, kapetan ARSLAN PAŠA, vođa turske vojske ARNAUT VEŠAN [Osman] JELISAVETA, kneginja crnogorska MIRA, kći Radoševa, a verenica Stanišina MILKA, njena drugarica MARTA, žena Đuraškova LEONARDO, poslanik
Jakovljević, Stevan - SRPSKA TRILOGIJA 2
Izbeglice koje ne mogu dalje, očajne su i svakoga poznanika pitaju za savet šta da rade. Crnogorska vojska i žandarmi odlaze i umiruju Arnaute. A mraz sve jače steže. Neka magla spustila se iznad varoši.
Vođa izviđača nam objasni da se na kraju ove ravnice, odakle počinju oni krševi, nalazi crnogorska granica. Odatle nastaje Albanija. — Sve dalje voda nosi... — razmišlja potporučnik Dragiša.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Najposle se iznose sitni bojevi, upadi turski u sela crnogorska, „udari na ovce“, smrt i osveta junaka; tu se peva o Vuku Tomanoviću, koji je „slavni junak crnogorski“, o Lazaru
Posle Vuka beležili su i objavljivali junačke pesme: Sima Milutinović (Pjevanija crnogorska i hercegovačka, 1837), Petar Petrović Njegoš (Ogledalo srpsko, 1845), Jukić i Martić (Narodne pjesme bosanske i