Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Kad sjedemo za stolove zlatne, ti navali šećer n rakiju, pa donesi crveniku vino. Kad se ladna napijemo vina, o svačem će Juže besjediti, kako koji dobar junak jeste, iznijeće knjige staroslavne
On navali šećer i rakiju, pa donese crveniku vino. Kad se ladna napojiše vina, o svačemu staše besjediti, kako koji dobar junak jeste; Jug izvade knjige
furunu leba bijeloga, jedan čabar žežene rakije, po dva čabra crvenoga vina, i po jednu lijepu đevojku, te mu služi crveniku vino, a noću joj b'jelo lice ljubi, dnevi daje u zemlju Taliju, te uzima nebrojeno blago. Tako drža tri mjeseca dana.
hanska vrata otvorena; Arap nagna tanku bedeviju, da pogleda tko ima u hanu: Marko sjedi nasred Novog hana, te on pije crveniku vino; ne pije ga čim se vino pije, već leđenom od dvanaest oka, pola pije, pola Šarcu daje.
sjedi Smederevac Đurđe, evo sjedi pred bijelom kulom, i sa njime Todor od Stalaća i Pojezda od Golupca grada; oni piju crveniku vino.
ga vide na bijeloj kuli, šta je njima s pašom učinio; ali Grujo pašu pogubio, pa on sjedi na bijeloj kuli te on pije crveniku vino, a služi mu dilber Ikonija.