Tešić, Milosav - U TESNOM SKLOPU
Cepte stabla, gore vlati. Gine krava u pojati. Sred kućice, u pošasti, glogovina počne cvasti. Gavranica u šajkaču snese jaje - spusti draču. Ližu čanke psi i mačke. (Gledam Prizren - slušam gačke.
Sentandreja, Іrіѕ florentina. Kao pismo prašno, neposlato, žuti vreme po klonuloj cvasti, delujući pusto, rasprodato...
Kako se ptiće, kako se množe stooke cvasti napast-narkoze! Nedelo blaga, biljko tišine, jesi li živa? - Petak se muti, Utorak grakće, klica gnjiline Subotu
Petković, Novica - Dva srpska romana (studije o Seobama i Nečistoj krvi)
do današnjih dana naša lirika pokazuje, veli on, „izvanredno pravilan, upravo tipičan razvoj jedne originalne lirske ‘cvasti'.
Bojić, Milutin - PESME
Samo naša duša u tu večer strasti Mrka je i hladna kô nedra dubina, Vrh nas zaman loza prosula je cvasti: Nedirnut je gitar i pehari vina.