Trebješanin, Žarko - PREDSTAVA O DETETU U SRPSKOJ KULTURI
U Popovcu žena bez poroda „ubere macine trave i cvijeta od kruške, jabuke i trešnje i skupa sve skuha kao čaj i pije triput dnevno po jadnu vinsku čašu, i misli da će imati
Skerlić, Jovan - ISTORIJA NOVE SRPSKE KNJIŽEVNOSTI
stare slave«; Karađurđevka, opevanja Karađorđeva junaštva i obnavljanja Srbije; zatim dubrovačka pesnička pripovetka Cvijeta (Beč, 1864), najbolji od njegovih književnih poslova, i Poma, cela jedna programna pesma srpskog nacionalizma.
Milićević, Vuk - Bespuće
cvijetu podsjeća na nevjeste u bjelini; kiša u cvijetu cvjetne latice po travi; odasvuda osjeća se oštar ugodan miris cvijeta i zemlje napojene kišom što izdiše svježinu; drveće u cvijetu nosi na sebi nešto snažno i bujno kao život u rađanju; po
Milošević-Đorđević, Nada - LIRSKE NARODNE PESME
“ Majka kune, Mara blagosilja: “Ovčice mu polje zaštitile, A čelice sunce zasenile.“ 112. Dva Cvijeta u bostanu rasla: Plavi zubul i zelena kada. Plavi zumbul ode na Doljane, Osta kada u bostanu sama.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
(Dan i noć) 246 — Uz brdo leti, niz brdo ne može? (Dan i noć) 247 — Car posla carici 12 jabuka, u svakoj po 4 cvijeta? (Dvanaeet meseci i u svakom po četiri nedelje) 248 — Čuješ ga, a ne vidiš ga?
Petrović, Petar Njegoš - LUČA MIKROKOZMA
“ To izusti, reče: „Sljeduj za mnom!“ Odvede me u carstvo svjetovah. Kako kaplja rose sa cvijeta ili zrnce leda prozračnoga pri pogledu svijetloga sunca što u nebo dignu slabe zrake, i ja, plamteć veličestvom
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Drugi se izvaljali na sumnjivoj bolničkoj travi (nedaleko cvijeta odbačena krpica gaze s kapljom krvava gnoja) i razgovaraju s posjetiocima odmatajući ponude.
Pupin, Mihajlo - Sa pašnjaka do naučenjaka
sa stihovima Vladike Njegoša, najvećeg srpskog pesnika koji kažu: ”Odvede me u carstvo svjetovah, Kako kaplja rose sa Cvijeta Ili zrnce leda prozračnoga Pri pogledu svijetloga sunca Što u nebo dignu slabe zrake.
Ispod mene bila je jedna livada i gledajući je, pali su mi na pamet stihovi pesnika Njegoša! ”Kako kaplja rose sa Cvijeta Ili zrnce leda prozračnoga Pri pogledu svijetloga sunca Što u nebo dignu slabe zračke” Pogled u daljinu, sa visine na
Ćipiko, Ivo - Pripovetke
ask.rs. 2010. Antologija SRPSKE KNjIŽEVNOSTI Ivo Ćipiko PRIPOVETKE NA POVRATKU S RADA 2 BRAĆA 21 CVIJETA 32 ANTICA 53 STARI SVETI SPIRIDON 77 DANGUBA 84 U STRASNU NEDJELjU 93 PRELjUB 99 IVO POLIĆ 121 NOVI
mreže izmakne i morem zastruji, — osjetiše besvjesno, kao nikada dosle, svu ljepotu svježine, svjetlosti i prostora. CVIJETA Cvijeta, sluškinja u kući gazde Veljka, trgovca u gradu, briše stakla na prozorima da se u sobi bolje vidi, jer svaki
CVIJETA Cvijeta, sluškinja u kući gazde Veljka, trgovca u gradu, briše stakla na prozorima da se u sobi bolje vidi, jer svaki čas dolje iz
vukući se lijeno iz kuhinje, zastade kod prozora i gleda kroz staklo dolje, u blato i kaljuže slabo pokaldrmljene ulice. Cvijeta dovrši posao, pođe u kuhinju da stakne, a, povrativši se, prostre na trpezu i smješta posuđe za objed.
—Ja ti se radujem, — reče joj gospođica, kad se Cvijeta, postiđena, iz kuhinje vratila, i nasmija se preko volje, kao da joj zavidi na tolikoj sreći. —Lijepo ti je izašlo, da!
Gospođica se zabavlja svojim šivaćim poslom, a uz to gleda na ulicu, na svet što se po kiši žuri. Cvijeta na prvi mah ne može da se snađe.
U dnu dvorišta grbavi postolar mlati čekićem po rastegnutoj koži; Cvijeta časom zaboravi na se i sjeti se njegove kćeri, učiteljice.
osvaja mrak; stvari se tek naziru i gube svoj posebni oblik, a po prikrajcima leži sve nagomilano, kao u snopovima. Cvijeta pođe ravno k velikom zrcalu, s očitom voljom da se u nj pogleda. Ogleda se dugo, no ne može da se lijepo vidi.
Danu, žedan sam, —veli jednoj djevojci — napoj me! Prilazi k njoj, šapće joj i ne mari za ostalu čeljad. Cvijeta sluša glasove strasne omladine što se miješaju sa šumom borova iznad vrela i lakim oticajem vode, nad kojom strši mrki
— ponovi odlučno. — Zbogom—te! — i mahne rukom prema gradu, pa se okrete i, ne osvrćući se više na nju, pođe k stoci. Cvijeta sama silazi nizbrdicom, niz kratke tkanice, put grada. Na savijucima ustavlja se i gleda u prostor pred sobom.
Ono nekoliko dana što je Cvijeta provela u brizi da nakupuje potrebne stvari za iseljenje prođe brzo. Dok je tim poslom bila zabavljena, još je živila u
Na prvi mah Cvijeta ne čuje ništa no šum, i gleda u prostor i pregara se. Ali najednom iz toga stanja otrže je brzina parobroda, zaselci i
Čajkanović, Veselin - REČNIK SRPSKIH NARODNIH VEROVANJA O BILJKAMA
Vuk (Rječn., ѕ. v. šuškavac) daje opis: »trava u livadi, žuta i okrugla cvijeta (s obadvije strane stabla)«. U okolini Bjelovara veruje se da bilo »može obiti korov po poljima«, i toga radi »uoči
Ali teško je doći do semena, jer b. uoči Ivanjdana »obnoć naraste, cvijeta, sazori joj cvijet i opane«. Sem toga, ako se ispod b.
Ćipiko, Ivo - Pauci
Najviše, dokoni, razgovaraju, i, pogdjekad, kad mu bijes dođe, Radivoj je pogna i — gonja je. Cvijeta se nije umetnula na oca, a ne sliči ni bratu Radi: maloga je rasta i poplašenih očiju, pa nasrtljvi i letičasti Radivoj
Curika je nedjelja blizu, a Cvijeta još nije nikome u kući rekla što Radivoj namjerava, a najposlije, premišljajući, odluči Radi se povjeriti: s njime je
I veliko kolo razvrglo se, a Radivoj još ne prestaje. Cvijeta već je sustala, zamorila se, pa u dobar čas i Radivoj se smiri. Obgrli je.
— i ne pušta je. — Odlazi, odlazi, velim ti! Biće krvi! — trže se Radivoj, i priteže curu k sebi. Cvijeta, našavši se između dvaju bijesnih momaka u gomili svijeta, čisto obezumi, njene oči, trepavice, trepte, a poplašeni
Rade je isprati do puta. —Ne zamjeri, oprosti, Rade, nije do mene! — ljubeći ga, veli mu na odlasku. One noći kad je Cvijeta odbjegla Radivoja i, poplašena, dotrčala svojoj kući, pljuštila je kiša.
Uto majka se diže da vidi što je, a i otac javi se sa svoga ležaja. Pitaju je što joj bješe, a Cvijeta, mjesto da odgovori, zajeca i najposlije udari u ljuti plač.
A ti dijete, umiri se, lezi! — Pusti me, majko, ovako ... Sjutradan u kući je kao da se nije ništa dogodilo. Cvijeta prihvatila se posla kao kad je cura bila, i da joj nije na glavi, mjesto curske kape, kovrljaka, ne bi niko posumnjao da
I javivši poruku otide. Cvijeta ne posluša, i tako prođoše dva dana. Treći dan bane u kuću Radivoj. Našao ih je gdje ručaju puru; odmakoše se i dadoše
—Što je tebi, Cvijeto, te me sramotiš? — prekide ćutanje Radivoj. Cvijeta se trže i zadrhta, ali ni riječi ne odgovori.
Pa žao mi je .... i, eto, dođoh po nju, da se povrati ... — Pođi, Cvijeto!v veli Ilija. Cvijeta se priljubi majci i, obgrlivši je, veli: Ne daj me, rođena... izgubićeš me!... — i zajeca.
— Pa se smisli i veli: — Idi, Cvijeto, idi, sestro! ... a ako ti bude krivo, znaš gdje si se rodila. Cvijeta poplašeno gleda uokolo i ni na kome od kuće ne ustavi očiju.
Radivoj ide prvi, a njeno dijete uzastopce za njim. ...Te noći preldžije u Petrovoj kući nagađaju radi čega Cvijeta odbjegnu od Radivoja.
Đurić, Vojislav - ANTOLOGIJA NARODNIH JUNAČKIH PESAMA
Vidite li kako knjiga kaže: nastanuće pošljednje vrijeme, nestanuće ovce i pšenice i u polju čele i cvijeta; kum će kuma po sudu ćerati, a brat brata zvati po megdanu!
Ćopić, Branko - Orlovi rano lete
Dodao mu je čak i pantljiku načinjenu od poruba stare djevojačke marame i zatakao iza nje tri cvijeta ciklame. — Evo pa probaj, izgledaćeš za petnaest godina mlađi.