Lazarević, Laza K. - PRIPOVETKE
” Marina soba kao raj. Prozori zakićeni lipovim granama, pod gredice podvučeni strukovi bosiljka Na peći svakojaka cvijeća; nova šarenica prostrta po postelji.
Milićević, Vuk - Bespuće
I od tog dana, ona udvostruči svoju pažnju i brigu, misleći i starajući se o njemu; donosila mu cvijeća i voća koje je sama uzbirala, sa jednom iskrenom dobrodušnošću. — Vi nemate nikoga da se o vama stara, rekla je.
Radičević, Branko - PESME
Kad na susret njemu odsjajuje Krasna kita gorskoga cvijeća, Četa, brate, gorskijeh hajduka, A jedina još Srbinu ruka U toj zemlji — Bog joj pomogao, Pa joj više takih tića
Matavulj, Simo - USKOK JANKO
O njima se u opšte mala briga vodila. Na Pavlov dan, toga ljeta, djeca kriomice saviše po kitu cvijeća, pa pođoše ranije no obično k učitelju.
Knežević, Milivoje V. - ANTOLOGIJA NARODNIH UMOTVORINA
Na jeziku med, a na srcu jed. Nakratko (nakrivo) nasađen. Nakitio se bez cvijeća — (tj. opio se). Napravio mu vrag vršaj na glavi — (tj. oćelavio). Na ranu bi ga privio.
V) O VENČANjU 1 Stari svate gospodine, dobre ti sijede. Kad gođ je od bremena dobroća, sve trči 'čela ia ljepotu cvijeća, tako i ja eve tebe te tebe.
po kojoj su bili isprišivani kojekaki repovi, a najviše lisičji, na licu obrazinu, a u ruci zelenu grančicu ili kitu cvijeća.
crvenom pantljikom, a takom su joj i rukavi više lakata bili svezani; na glavi je imala bijelo pokrivalo i vijenac od cvijeća, a preko lica, na kom je bila obrazina, crvenom pantljikom naokolo opšiven komad sure čohe, koji je podizala kad je
Karadžić, Vuk Stefanović - SRPSKE NARODNE PRIPOVJETKE
probudi i rastrijezni, kad li se ne nalazi na onome mjestu đe je bio od straha panuo, nego u nekakvome bostanu punanu cvijeća, pa se prekrsti, uzme svoju kljuku i motiku te opet na ono isto mjesto pođe đe mu je bilo rečeno, i priđe nego počne
Desnica, Vladan - Proljeća Ivana Galeba
Vidio sam jasno pred očima do u tančine te slikarije sa fantastičnim pticama i girlandama voća i cvijeća, a u sredini glorijet na klasičnom stupovlju, u jezivo smionom perspektivnom skraćenju, s oštrim, nepobitno uvjerljivim
Svakako, neku idiličnu, raznježenu smrt, s mnogo rujne zvonjave zvona, s mnogo cvijeća i vijenaca, i sažalnih brzojava, i služinskog bugarenja, i s pogrebom kakav se u mjestu ne pamti.
Posjet u bolnici, topla misao o obljetnici, kita cvijeća na grobu. Ili, još tipičnije, uzdah kajanja zbog propuštenog posjeta, zbog nezapaženo promakle obljetnice, zbog cvijećem
Ćipiko, Ivo - Pauci
Mi se žurimo, otplovićemo čak daleko, daleko tamo gdje ćemo naći ostrvce puno cvijeća i šarenih ptica, — valići mu plaču obalu i šapuću vječitu pjesmu. Žurimo se i žurimo! Čedo moje, tamo ćemo poći!
Osjećao je u sebi zadovoljstvo i milinje, pak se rado ustavljao kod džbunova cvijeća i stabala. Na dogledu mora zastade. Sunce bijaše podosta otskočilo, a s pučine ćarlijaše vjetrić. I nu...
Uto se zaustavi kod njega Jure i zakiti ga lijepim, crvenim klinčacem što ga bijaše istrgao iz kitice šarena cvijeća. A i Cirilo naljeze i zastade kod njih. Od žege opaljeno mu lice čisto se nabralo i obrve bolje poplavile.
Nakon velike mise, Jure časom ode k svojoj vjerenici. Zateče je u kući. Držala je u ruci kitu podzimna cvijeća. Kad ga je ugledala, okrete se nastranu, a on se jedva uzdrža da ne zaplače.
Prvo nego će otići, nanovo se još navrati k djevojci. Jecajući, pruži mu ona kiticu cvijeća; on je uze i naglo iziđe. Jelka časom gledaše za njim, a onda se vrati u kuću i zadugo ne progovori ni riječi.